Nisam mogao gledati odlučujući penal. Pobjegao sam u svlačionicu i iz nje osluškivao reakciju publike te kad je Daniel zabio i slavlje krenulo, onda sam se vratio u dvoranu, priznao je Elvir Husarić

Spustio se zastor na malonogometni turnir "Moja ulica, moja ekipa 2018 - Suzuki Motortech". Okruglih 40 godina nakon što je pokrenut, u danima koji su ostali iza nas mogli smo svjedočiti njegovom 30. izdanju, ujedno i 15. nakon što je turnir ponovno "oživio" poslije 12-godišnje stanke. Što je donio? Sve ono na što smo se već navikli vidjeti posljednjeg mjeseca u godini u najvećem istarskom gradu, pa i malo više. Iz dana u dan svi su putovi vodili prema dvorani koja nosi ime najvećeg od najvećih, a tamo pregršt emocija na parketu i sjajna atmosfera na tribinama. Bila bi ona još i bolja da su izostale pirotehničke aktivnosti, kao i uvrede usmjerene prema onima koji su imali tu nesreću da su bili dio neprijateljske ekipe ili su sjedili na pogrešnoj klupi, ali to je već postalo dio folklora koji će se teško ikada iskorijeniti.

Impresivan ambijent

Ono što se, pak, nikako ne bi smjelo iskorijeniti, to je atmosfera koja je vladala u Domu sportova "Mate Parlov" prije, za vrijeme i nakon finalnih ogleda na "Mini ulici". Nju su na tribinama "zapalili", a da im za to baklje nisu bile potrebne, "uljanikovci", nakon čega su se njihova djeca, rođaci i prijatelji na parketu vratili iz rezultatskog minusa te poslije "ruleta sedmeraca" u finalu U-11 uzrasta svladali svoje porečke vršnjake. Ivano Švraka predvodio je ekipu, Rio Joka bio je zadužen za golove, Ivan Vasiljević svoje je napravio obranivši odlučujući protivnički penal, ali i svi ostali dečki koji su bili dio ove ekipe doprinijeli su tome da u sumornoj svakodnevnici Uljanika napokon osvane jedan sunčan dan.

Ništa manje impresivan nije bio ambijent u dvorani kad su u nju stupili akteri finala za dječake do 15 godina starosti. Za to su se pobrinuli Demoni, koji nisu odustali od prakse da završnog dana "Ulice" pohode Verudu i pruže podršku Istri 1961, bez obzira o kojem je uzrastu riječ. Na parketu je to izgledalo puno ozbiljnije nego u prethodnom finalu jer ipak su to već "veliki dečki", po okončanju susreta nije bila prisutna tolika količina oduševljenja kod pobjednika niti tuga kod poraženih, ali sve skupa bilo je više nego dobra uvertira u ono što je kulminiralo nakon što je Daniel Moravac realizirao sedmerac kojim su Verudeži postali "Heroji ulice".

- Iskreno, bilo me strah da ću se sljedećeg dana, kad se probudim, shvatiti da je sve ovo bio samo san i da nismo pobijedili - priznao je Elvir Husarić, najbolji igrač ovogodišnje "Ulice". - Oduševljen sam. Kao ni prijašnjih godina, ždrijeb nas nije mazio i svaka utakmica bila je teška, počevši već od pretkola kad smo za protivnika imali Ulja Komarija, tvrdu ekipu koju smo dobili s 3:1, s tim da smo treći pogodak dali u samoj završnici susreta. Definitivno najteže bilo nam je u četvrtfinalu protiv Spartanaca i u finalu protiv "klinaca", što su bile i jedine dvije utakmice na turniru koje smo pobijedili na sedmerce. Mučila nas je i činjenica što nam je stalno netko nedostajao. Ja sam u prve dvije utakmice "požutio" pa sam morao preskočiti treću i nije mi bilo lako gledati kako moji dečki ginu na terenu. Ramadani je potom morao otići na putovanje u Makedoniju pa ga nije bilo na par utakmica, kad se on vratio Bilić zbog crvenog kartona nije mogao igrati polufinale, ali u finalu smo konačno bili kompletni. Napokon smo se svi skupili i otišli do kraja, u čemu su nam jako pomogli naši navijači. Svaka čast svima onima koji su došli u dvoranu, stvorili su sjajnu atmosferu i puno nam je značila njihova podrška. (Ivica CEROVAC, snimio Neven LAZAREVIĆ)

Povezane vijesti

• Moja ulica, moja ekipa: Ples kuglica kreće u 19 sati
• "Ulica" pomaže školi, boćarima i 3-godišnjoj Evi Simonović
• Prosinačko ludilo otvaraju Transcom i Peekaboo