(Dejan ŠTIFANIĆ)
Svi su suigrači skočili na mene, navijači su se digli na tribinama i stvarno je bio lijep osjećaj. Usto, moram istaknuti da smo svi od reda bili ugodno iznenađeni koliko se ljudi skupilo na "Drosini". Pričali smo o tome cijeli tjedan i zaključili da bi s dvije tisuće bili više nego zadovoljni, jer nam se sve iznad toga činilo nemogućim. Na kraju ih je došlo puno više i svaka im čast na tome i podršci koju su nam pružili, rekao je Ivančić
Antoniju Ivančiću, veznjaku Istre 1961, pašu završnice sezone. Svoj prvijenac u Prvoj HNL postigao je prošle godine u posljednjem 36. kolu, kad je njegov tadašnji klub Rudeš gostovao na "Drosini". Ovom prilikom precizan je bio u 35. kolu na Poljudu, da bi šećer na kraju stigao u Puli, kad je u uzvratnom susretu kvalifikacija za popunu Prve HNL poduplao prednost nad Šibenčanima te potvrdio kako će se i iduće sezone u najvećem istarskom gradu igrati prvoligaški nogomet.
- Bio mi je to najdraži trenutak u ovih godinu dana provedenih u Istri 1961. Svi su suigrači skočili na mene, navijači su se digli na tribinama i stvarno je bio lijep osjećaj. Usto, moram istaknuti da smo svi od reda bili ugodno iznenađeni koliko se ljudi skupilo na "Drosini". Pričali smo o tome cijeli tjedan i zaključili da bi s dvije tisuće bili više nego zadovoljni, jer nam se sve iznad toga činilo nemogućim. Na kraju ih je došlo puno više i svaka im čast na tome i podršci koju su nam pružili, rekao je Antonio Ivančić, koji se na toj utakmici u nekoliko navrata našao u prilici da zaprijeti šibenskom čuvaru mreže Labroviću.
- Trener nam je stalno govorio da nas u trenucima kad je lopta na boku, treba biti što je moguće više u kaznenom prostoru, jer ćemo tako biti opasniji. Što više igrača, veća je mogućnost da se zabije gol te sam u prvom poluvremenu prilikom ubačaja Pavića imao neki osjećaj da bi lopta mogla doći do mene. Na žalost, zakasnio sam stotinku sekunde, a lopta je bila teška i premda sam uklizao, nisam je uspio dobro poklopiti. Iskreno, više mi je krivo zbog one prilike u nastavku, kad mi je Franić gurnuo loptu i umjesto da pucam, ja sam htio uposliti Lončara. Srećom, deset minuta kasnije dobio sam novu šansu koju nisam propustio.