Ono što se događa u Lombardiji ne može se riječima opisati. Pravi kaos, naježiš se kad pogledaš vijesti iz te regije. Ovdje kod mene ima zaraženih, kao i u cijeloj Italiji, ali brojka je možda pet posto u odnosu na Lombardiju. Mislim da razlog leži u činjenici što ljudi imaju drugačiji mentalitet, pravi njemački i svi se puno više pridržavaju donesenih mjera, kaže Bašić

Pulski rukometaš Andrea Bašić u ljeto 2011. godine odlučio je napustiti redove matične pulske Arene i otisnuti se u "bijeli svijet". Prvi izbor bila mu je sarajevska Bosna, da bi potom nakon kratke epizode u talijanskoj Ambri iz Prata, stigao u Katar. Tamo je branio boje dvaju klubova, Al Ahlija i El Jaisha, a onda je u ljeto 2013. godine uslijedio povratak na "čizmu" gdje još uvijek zarađuje rukometni kruh. Tri je sezone branio boje Carpija, jednu Merana, a sada mu teče treća godina u redovima Brixena. Ime njegovog aktualnog kluba ustvari je njemačka verzija imena grada iz kojeg dolazi, Bressanonea, smještenog u najsjevernijoj talijanskoj regiji Trentino-Alto Adige, poznatoj i kao Južni Tirol.

Garaža je spas

- Udaljeni smo 40 kilometara od austrijske granice, dok nas od Innsbrucka dijeli 60 kilometara. Talijani su ovdje u manjini, ima ih oko 40 posto te najviše ljudi priča njemački jezik. Prve dvije sezone trener mi je bio Austrijanac, koji je govorio na njemačkom i dosta sam ga razumio, dok mi je priča išla malo teže i stoga sam s njim komunicirao na engleskom. Nakon tri godine, mogu reći da sam ga poprilično dobro svladao, a vjerujem da bih njemačkim jezikom u potpunosti ovladao da nije jednog problema. Naime, kao i kod nas u Istri, ovdje puno ljudi priča lokalnim dijalektom, koji se dosta razlikuje od njemačkog jezika i koji mi teško ide, pa se radije sporazumijevam na talijanskom, prenio nam je Andrea Bašić svoja iskustva iz Južnog Tirola.

Pulski rukometaš trenutno dijeli sudbinu svih sportaša diljem svijeta, sjedi kući i nestrpljivo iščekuje dan kad će se opet vratiti u dvoranu.

- Krajem prošlog mjeseca pojavile su se neke naznake da bi se prvenstvo moglo nastaviti pred praznim tribinama, ali mi smo 29. veljače gostovali kod Fondija i gledatelji su mogli ući u dvoranu. Potom se 7. ožujka cijelo kolo odigralo bez gledatelja, da bi nakon nekoliko dana Savez odlučio stopirati sva natjecanja. Preko noći je sve zatvoreno, nismo mogli više ući niti u dvoranu niti u teretanu te nam je rečeno da ostanemo doma i da će nas obavijestiti što će biti dalje, prisjetio se Bašić. - Dobili smo program po kojem ćemo individualno vježbati kod kuće, a mene spašava što ispod stana imam garažu, koju sam prenamijenio u manju teretanu pa tamo treniram. Nema mi druge, jer su ovdje uvedene stvarno drastične mjere. Ako te policija ulovi vani bez nekog valjanog razloga i potvrde, kazne su velike, od 800 eura prema gore.

Svjestan je 34-godišnji Puljanin da je strogi režim jedini način na koji se možemo boriti protiv ove pandemije.

- Ono što se događa u Lombardiji ne može se riječima opisati, pravi kaos, naježiš se kad pogledaš vijesti iz te regije. Ovdje kod mene ima zaraženih, kao i u cijeloj Italiji, ali brojka je, možda, pet posto u odnosu na Lombardiju. Mislim da razlog leži u činjenici što ljudi imaju drugačiji mentalitet, pravi njemački i svi se puno više pridržavaju donesenih mjera, naglasio je Bašić. - Zatvorene su škole, hoteli, trgovine, benzinske pumpe,… Rade tek ljekarne i supermarketi te se na cesti ne može vidjeti niti psa, kao u nekom filmu katastrofe. Dvaput tjedno iziđem iz kuće i napravim malo veću špežu, sve bez kontakta s ljudima. Kad vidiš nekog poznatog pozdraviš ga na daljinu i to je to. Svi se pridržavaju mjera i ne stoje dva, već deset metara jedan od drugoga. Neki ne želi niti stati popričati, takav je strah prisutan.

Sportašima je teško

Mnogi hrvatski sportaši koji igraju u inozemstvu odlučili su se vratiti u domovinu. Bašić taj potez, barem zasad, nije povukao.

- Ovdje sam s obitelji i da se sada vratim kući, trebali bi svi skupa biti 15 dana u izolaciji. Ako se u međuvremenu u Italiji upali "zeleno svjetlo" da se može nastaviti s treninzima, opet bi po povratku trebao provesti 15 dana u izolaciji, pa ispada da mi je zasad bolje ostati ovdje. Usto, u Puli bih trebao obavezati nekog od mojih ili ženinih da nam svaki drugi dan doma donosi špežu, dok ovdje barem kupovinu mogu obaviti sam i ne trebam nikoga gnjaviti. Doma ne bih smio izići iz dvorišta te ne znam da li mi se to isplati, istaknuo je Bašić. - Porazgovarat ću ovih dana s klupskim predsjednikom da vidim kakva je situacija, odnosno zna li on nešto više. Zasad je sve stopirano do 3. travnja, a tad bi trebao uslijediti sastanak u Savezu na kojem će se odlučiti što i kako dalje. Moguće je da se krajnja odluka prolongira, no svi se molimo da se dvorane što prije otvore, jer teško se nama sportašima priviknuti na ovakvu situaciju. Osobno, ne mogu dočekati trenutak kad će se sve vratiti u normalu.

Od prošle sezone, u Italiji je ukinuta podjela na sjever, centar i jug te je Prva liga opet jedinstvena. Broji 14 klubova, igra se dvokružno te nakon odrađenih 26 kola osam najboljih ulazi u play-off. S obzirom na trenutačnu situaciju, upitno je da li će se ta formula ove godine ispoštovati do kraja.

- Ostalo nam je da odigramo još šest kola regularnog dijela prvenstva i u ovom je trenutku mnogo kalkulacija. Neki kažu da će se s nastavkom natjecanja odmah krenuti u play-off, što nama ne bi odgovaralo. Na početku smo imali težak raspored te smo odigrali sa svim favoritima za naslov, dok nam u ovih šest preostalih utakmica preostaju susreti s, papirnato, slabijim protivnicima u kojima očekujemo pobjede. Kako je pri vrhu ljestvice mala bodovna razlika, to bi nam sigurno donijelo bolji plasman pred doigravanje, od trenutačne šeste pozicije koju zauzimamo. S druge strane, klubovima pri dnu ljestvice bi odgovaralo da se prvenstvo prekine i da tako ostanu u ligi te me baš zanima kako će se sve ovo rasplesti, zaključio je Bašić.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku