Ervin Radulović: Godine nas stišću polako, no ne damo se

(Najbolji - Ervin Radulović)

Nakon što je godinu dana »živio« na adresi u Potpićnu, veliki prijelazni pehar namijenjen najboljoj veteranskoj družini na »Ulici« ponovo se vratio u Pulu, ponovo je u vitrinama Stele Šijane. Bilo je to njihovo šesto uzastopno finale na parketu dvorane Doma sportova Mate Parlov, u kojem su izgubili jednom od MNE Jaši i prošle godine od Potpićna Istra Apparatus, no pokazali su da je to bio samo krivi korak u najgorem trenutku. Sada su ponovo na tronu. Epilog je to finalnog susreta 9. izdanja veteranskog turnira u kojem su Puljani bili bolji od Damana iz Rijeke nakon boljeg izvođenja sedmeraca, nakon što je susret u osnovnom djelu završio 1:1. Iako su čak devet godina stariju u prosjeku od svojih protivnika s druge strane Učke to u većem dijelu susreta nije bilo primjetno. Tek možda sredinom nastavka kada je Daman uspio izjednačiti, vjerojatno je Stella »lovila« zrak za nastavak susreta i na kraju uspjela pobijediti. Definitivno je i »širina klupe« bilo jedan od faktora koja im je išla u prilog, šestorica su čekala priliku na klupi i stalnim izmjenama držali tempo, dok su Riječani imali tek trojicu što se u veteranskim godinama primijeti.

Mirniji

- Sve je bilo u granicama koje smo nekako i očekivali, protivnik dobar, tvrd, susret bez puno prilika i nije bilo neke velike razlike između nas i protovnika, što u konačnici sugerira i sam rezultat. Možda smo mi bili za nijansku bolji, ali to je ionako moje subjektivno mišljenje, a u penalima smo bili mirniji i ponovo smo najbolji - izjavio je neposredno nakon susreta najbolji igrač turnira Ervin Radulović, koji je sa sobom, na inzistiranje kolega, iznio iz svlačionice pobjednički pokal, ali i onaj namjenjen najboljem igrača, stavio medalju oko vrata i uredio frizuru pretpostavljajući da će stati pred kamere, no nije bilo tako, pred njim je bio tek diktafon.

Reći će da nisu bili na razini prošle godine kada su izgubili u finalu, no to se nije odrazilo završni rezultat.

- Godine nas stišću polako, prosjek naših godina je bliže brojci 50 nego 40, tako da su neke stvari za očekivati, no ne damo se. lako smo se dizali kako je turnir napredovao i pokazivali našu pravu snagu, a treba biti iskren i reći da je protivnik imao puno teže protivnike, što je kod nas izazvalo reprekt. Nismo niti isti kao lani, primjerice izgubili smo Vilija Šafradina i MIlivoja Simeunovića, koji su bili među mlađim igračima u našem kadru, a nije bilo vratara Ajdina Gračića, no atmosfera među nama je odlična, svi se znamo dugi niz godina i to garantira dobar nastup.

Sasvim prirodno nameće se pitanje nastupa i na »Kutiji« s obzirom da su pokazali da su u našoj županiji u posljednjih nekoliko godina najkonstantniji i najbolji, pa je red da se predstave i na veteranskoj karti Hrvatske. Osjetilo se da Radulović, osobno, nije oduševljen tom idejom.

(Privatna arhiva) (Zajednička fotografija finalista)

Najbolja zamjena

- Pa postoje neke ideje u povojima, nekako se sramežljivo povremeno spomene i ta mogućnost, no ne znam koliko smo stvarno i zainteresirani za tako nešto. Iako, možda, ne bi bilo loše vidjeti kako stojimo u konkurenciji cijele države. Tamo su sve neki čudni termini, teško je sve to uklopiti, više te iscrpi put nego utakmica tako da ne znam još koliko je to realno - poručio je 41-godišnji Ervin Radulović, najmlađi član Šijana Stelle, točno deset godina mlađi od najstarijeg člana Kristijana Rakovca.

Mada je upravo Ervin Radulović vratar, barem je to tako bilo u velikom i malom nogometu, ozljeda Ajdina Gračića nije ga primorala da stane na gol crtu svoje ekipe. Draže mu je igrati pa su zamjenu našli u Aleksandru Gadžić, koji je u svom premijernom nastupu osvojio turnir, ali i postao najbolji vratar, a u finalu obranio sedmerac koji je njegovoj ekipi i donio prvo mjesto.

- Gračić je slomio prst, ja sam uvijek tu negdje s njima u društvu, znali su da mogu braniti, pa je nekako logično bilo da stanem na gol i bila mi je izuzetna čast. Osjećaj je predivan, biti najbolji iako je turnir težak, vremešni smo, ali se bodrimo, međusobno podržavamo i gledajući onako s gola imali smo više prilika, no sve je to zapravo »u pet deka«. Odlučio je penal kojeg sam obranio, drago mi je da sam pridonio pobjedi, odlučio sam se odabrati jednu stranu, tako je to kod penala, ali i u životu i nadaš se da će istu odabrati i igrač.

Napomenuo je što će se dogoditi povratkom Ajdina Gračića.

- Nema se tu što reći, zna se tko je prvi golman bez obzira što trenutno u ruci držim pokal namijenjen najboljem. Povratkom Gračića i ja se vraćam, ali na tribine - kroz smijeh je konstatirao Aleksandar Gadžić te se vratio u svlačionicu proslaviti pobjedu.