(Foto ITF)
Krajem listopada u kineskom Wuxiju održano je Svjetsko prvenstvo u taekwon-dou. Ta bi vijest mogla izazvati zbunjenost kod osoba koje nisu u potpunosti upućene u cijelu priču, jer je Svjetsko prvenstvo u taekwon-dou održano i 20-ak dana ranije u Poreču, no ključna razlika leži u činjenici da iza natjecanja u Kini stoji World Taekwon-do ili WT (ranije World Taekwon-do Federation), a iza onog u Istri International Taekwon-do Federation (ITF).
- ITF ima pet disciplina odnosno pet vidova natjecanja te smo tako na Svjetskom prvenstvu u Poreču imali izvođenje obveznih sastava, borbe, testove snage, specijalne tehnike i dogovoreni sparing. S druge strane, WTF na velikim natjecanjima ima samo sparing, ali njih izdašno financijski potpomaže Južna Koreja, dok smo mi praktički amateri. Usto, u ITF-u ima i više grupacija, od kojih je naša najutjecajnija te ima sjedište u Lausannei gdje je registrirana kao sportska organizacija i kao takva posluje po švicarskim zakonima - rekao je Slavko Jereb, član Upravnog odbora Hrvatskog taekwon-do saveza. - Unutar našeg Saveza, čiji je predsjednik Anto Nobilo, objedinjeni su WT i ITF, a pritom svaki ima svog povjerenika. Ja sam povjerenik za ITF.
(Foto ITF)
Za Svjetsko prvenstvo održano u Poreču, 23. seniorsko, 17. juniorsko i drugo po redu kadetsko, i dalje stižu pohvale sa svih strana, a one su krenule još na završnoj svečanosti kad je Paul Weiler, predsjednik svjetske ITF federacije, pohvalio organizatore poručivši kako je to bilo najbolje organizirano prvenstvo u povijesti, a usto i najveće po broju sudionika.
- Organizirali smo u Poreču 2022. godine Europsko prvenstvo i svi oni koji su tom prilikom tamo bili, u ove tri godine barem još jednom su se vratili kao turisti, toliko im se dopalo te su doživjeli Istru kao obećanu zemlju. Sada smo iz Intersporta prešli u Žatiku, što je bio pun pogodak jer riječ je o fantastičnoj dvorani koja je doprinjela da se Poreč isprofilira na zemljovidu kao mjesto idealno za održavanje velikih natjecanja. Potvrda da smo prepoznati stigla je već tjedan dana nakon prvenstva, kad nam je ponuđeno da u dogledno vrijeme opet organiziramo europsku smotru. Svjesni smo da nam to garantira novu godinu-dvije stresa, no sigurno ćemo se opet toga prihvatiti - otkrio nam je predsjednik Organizacijskog odbora SP-a, koji naglašava kako mu ni najmanje ne smeta činjenica što ITF taekwon-do nije olimpijski sport. - Olimpijske igre su najveće sportsko natjecanje i svaki sportaš bi volio na njima nastupiti, ali to ima svoju cijenu. Za otići na njih, morali bi specijalizirati jedan dio, čime bismo izgubili utjecaj na osobnost mladih ljudi koji se bave taekwon-doom, a kojeg nam daje upravo ta širina koju ima ITF.
Jereb je već 55 godina u taekwon-dou i nosilac je crnog pojasa 7. Dan, a 2001. godine oformio je pulski Bak, klub u kojem je i danas alfa i omega.
- Smatramo se sljedbenicima Taekwon-do centra Pula i svih onih dobrih ljudi koji su u njemu vježbali, a klub je dobio ime po postrojbi specijalne policije kojoj sam bio zapovjednik u Domovinskom ratu. Ispada da, osim imena, ima i neke sličnosti s tadašnjim poslom u kojem sam radio na tome da svoje djelatnike spremim što je moguće bolje i onda bismo išli u akciju, dok sada nastojim što je moguće bolje pripremiti svoje borce pred odlazak na natjecanje - istaknuo je 67-godišnji Jereb, priznavši i da rezultati kod njega nikad nisu i neće biti u prvom planu.
- Meni osobno je najbitnije ono što sport donosi društvu. Sport mora biti svrhovit te sam po sebi ne znači ništa ako društvo nema od toga koristi i stoga insistiram da djeca koja kod mene treniraju budu dobri učenici. Svaki dan prije treninge pitam ih za ocjene i malo pohvalim one koji su bolji jer moraju shvatiti da čovjek radi sam za sebe, ali usto treba biti koristan član društva i truditi se da ono bude uredno.
Jereb sebe opisuje kao tradicionalnog konzervativnog trenera koji traži red i posvećenost, što kod nadolazećih generacija možda neće biti lako pronaći.
- Svaki učenik nađe svog trenera, a u ovom gradu ima dovoljno djece koja će prihvatiti moj način treninga. On se može činiti iznimno surov i rigidan, ali s druge je strane pun razumijevanja i ništa se ne radi na silu, jer to su ipak naša djeca i u njima moramo pobuditi želju da vježbaju, a ne da se boje doći u dvoranu. Na treningu je pristup čvrst i kad se radi, očekujem od svih da se oznoje, ali kad na red dođu igra i druženje, onda je sve puno opuštenije. Ono što ja pokušavam to je naučiti djecu da ako više rade, to će biti bolje za njih i napredovat će. Želim da gledaju svoj uspjeh kroz rad, a ne kroz veze i poznanstva - decidiran je Jereb. - Taekwon-do je sport u kojem možete tijelom upravljati umom, ali isto tako i umom upravljati tijelom. Za mene, on je način života i dok živim, držat ću se njegovih temeljnih načela.
Taekwon-do se na velikoj sceni pojavio 1988. na Olimpijskim igrama održanim u Seoulu gdje je bio demonstracijski sport. Isti status imao je i četiri godine kasnije u Barceloni, potom je "preskočio" Atlantu i ponovno se pojavio 2000. godine u Sydneyju kao punopravni član olimpijske obitelji, što je ostao do danas. Naravno, ovdje pričamo o World taekwon-dou (WT), dok je ITF, što se tiče Olimpijskih igara, ostao po strani.
- Južna Koreja je kao država odlično odradila cijelu tu priču, uloženo je strašno puno novaca te su velike tvrtke, poput npr. Samsunga, sponzorirale razvoj taekwon-doa u nekim zemljama. Pametnim radom stvorili su tržište na koje su plasirali WT kao izvrstan proizvod, dok je ITF ostao na razini nadahnuća jednog genijalca - smatra Jereb. - Jednostavno, stvorili su sport u kojem su vrlo jasne tehnike i nema ih previše, a usto nema ni udaraca rukom u glavu, što je mnogima koji su se htjeli njime baviti bio ogroman poticaj. S druge strane, to je sport koji traži iznimnu tjelesnu pripremu, jer nije lako povezati koordinaciju, brzinu i snagu u situaciji kad se praktički sve radi nogama.