Satoshi Ishii i Dominik Družeta
Prelaskom Deana Ilića na poziciju tajnika Sportske zajednice Grada Pule, Judo klub Istarski borac ostao je bez glavnog trenera. Prazninu je popunio Dominik Družeta, vlasnik najvećeg rezultatskog dosega u povijesti istarskog juda, brončane medalje na Europskom seniorskom prvenstvu. Do nje je stigao 2017. u Varšavi sa samo 20 godina, na svojoj prvoj europskoj smotri među "velikim dečkima".
Činilo se to kao početak jedne iznimno uspješne karijere, no zaredale su teške ozljede zbog kojih nije uspio do kraja razviti svoj potencijal te je već s 28 godina odlučio zaploviti trenerskim vodama.
(Arhiva Glasa Istre)
- Problemi su krenuli 2018. godine, na narednom Europskom prvenstvu u Tel Avivu kad sam tijekom borbe zadobio ozljedu prednjih križnih ligamenata i uslijedila je prva operacija. Oporavak je bio dug i nisam se uspio plasirati na Olimpijske igre u Tokiju, a onda sam novi olimpijski ciklus otvorio osvajanjem medalje na Grand Slamu, da bih nedugo zatim ozlijedio i drugo koljeno. Uslijedila je nova operacija, a istovremeno sam operirao i šaku koja me također mučila - prisjetio se Dominik Družeta svojih zdravstvenih tegoba. - Po povratku nakon odrađene rehabilitacije krenule su manje ozljede lože te se nisam borio gotovo godinu dana, a onda sam pred prošlogodišnje Europsko prvenstvo u Zagrebu opet dobro izgledao i "uzeo" nekoliko medalja na Europskim kupovima. I u Zagrebu nisam bio loš, ali jednostavno sam shvatio da to više nije to i da nisam "unutra" sto posto.
Drugim riječima, u situaciji koja bi, slikovito rečeno, bila pitanje života i smrti, Družeta bi samom sebi rekao da može proći i bez toga.
- Puno ozljeda u ključnim trenucima moje karijere ostavilo je traga i premda sam stigao dosta visoko, nisam uspio napraviti iskorak na najvišu razinu - naglasio je Družeta.
- Kad sam se vratio nakon posljednje operacije vidio sam kako polako gubim fokus s natjecanja i želio sam probati nešto novo. Nastupio sam ove godine na prvenstvu Hrvatske te ću se sigurno nastaviti natjecati na državnoj razini, ali ništa više od toga. Nije realno očekivati moj povratak vrhunskom judu i priča oko Olimpijskih igara je gotova. Ne znam što bi se trebalo dogoditi da se tu nešto promijeni.
Shodno takvom razmišljanju, fokus je u potpunosti prebacio na trenersku priču.
- Uz sve natjecateljsko iskustvo koje sam prikupio, ovo je nešto novo za mene i kad krenem raditi s mlađim dečkima stalno se propitkujem da li je to dobro i što moram unaprijediti. Ambicije mi ne nedostaje, ali idem korak po korak, od najmlađih. Ispunjava me raditi s djecom i uživam na dnevnoj bazi, a za rezultate ćemo vidjeti - istaknuo je Družeta.
- Za razliku od Deana, zaposlen sam u klubu kao profesionalni trener te mogu puno više vremena izdvajati za putovanja. To je sigurno dobra stvar jer neću kao Dean biti limitiran činjenicom da sam vezan radnim obvezama i stalno kalkulirati s godišnjim odmorom kojeg se čuva za najvažnija natjecanja. Imat ću veću slobodu, a ona je nužna želimo li da nam se borci dalje rezultatski razvijaju - kaže Družeta.