Predsjednik NSŽI-ja, od nedavno i zaposlenik HNS-a, Darko Raić Sudar, od prvog dana Svjetskog prvenstva boravi u Katru. Prepun je impresija i dojmova koje su kulminirale nakon utakmice protiv Brazila.

- Bilo je vrhunski. Atmosfera prije susreta u gradu i pred stadionom, atmosfera na samom susretu, a poglavito sve ono što se događalo nakon što smo pobijedili. Na to je definitivno utjecao i stav velike većine medija i ljubitelja nogometa koji nam nisu dali velike šanse za ulazak u polufinale. I onda kada mala Hrvatska, koja ima manje ljudi nego Brazil registriranih igrača pobjedi, izbaci najvećeg favorita turnira, pucaš od ponosa. Izbacili smo reprezentaciju koja je i igrala najbolje do sada, ali nisu igrali protiv nas do petka. Mi koji smo tu s reprezentacijom vjerovali smo da postoji šansa, vidjelo se na igračima da su fokusirani, da su "nabrijani" i da žele konačno pobijediti i Brazil. Mislim da smo odigrali najbolju utakmicu u posljednje vrijeme i da je apsolutno sve bilo onako kako je i bilo dogovoreno. Mogu reći da me utakmica koju sam pratio s tribine umorila kao da sam ju ja igrao, pa samo mogu zamisliti kako je bilo igračima. Bilo je stresno, a emocije koje doživiš te doslovno iscrpe, priznao je Darko Raić Sudar jutro poslije.

Na utakmicu pa doma

Nakon susreta veselje se premjestilo u klub koji je osmišljen posebno za navijače Hrvatske.

- Uz hotel gdje su smješteni igrači i hotel gdje smo smješteni mi ostali ih HNS-a i njihovi gosti, postoji jedan klub gdje se skupljaju naši navijači, gdje se pušta naša glazba i tu je bila ludnica. Mi smo bili tamo, igrači naravno nisu, ponekad se pokoji "spusti", pozdravi i to je to. Njima je potreban mir pa se uglavnom ne miješaju s navijačima. Sreo sam tamo bivšeg njemačkog igrača i trenera Lothara Matheusa koji je, mislim, oženjen s curom iz Srbije pa se lako sporazumijeva s našim navijačima i naravno da je izrazio oduševljenje i mogu reći da ljudi koji nisi iz Hrvatske pokazuju veliki respekt prema svemu onom što se događa u i oko reprezentacije.

Navijačka atmosfera nije na razini one iz Rusije, ali je puno bolje od onog što je očekivao.

- Ja sam tu bio prije devet mjeseci i bio sam skeptičan, no organizatori su uspjeli sve posložiti i nije to tako loše kako se pokušava prezentirati. Ima restorana, kafića, noćnog života, ima i alkohola i navijači su s te strane zadovoljni, samo što je sve jako skupo za nas. No, to je već standard Katra. Istina je, ima puno manje ljudi, rijetki su tu stalno u smislu da čekaju naredni susret, uglavnom se dođe na susret i nakon toga odmah se vraćaju doma, ali ima i ponešto onih koje srećem i kada ne igramo. Žao mi je što nas nema više, ponavljamo Rusiju, zapravo vjerujem da ćemo biti još bolji, ali je razlog razumljiv.

Kladionice, ali i mediji, ponovo nisu skloni vjerovati Hrvatskoj.

- Kladionice su biznis, a mediji gledaju vrijednost nogometaša i reprezentacije, a ne znaju da mi imamo srce, da igramo sa srcem, da s velikim ponosom nosimo nacionalni dres i da je to jače od bilo čega. U redu je, oni imaju vrjednije igrače, ali mi imamo momčad, mi imamo duh pobjednika, a to je mnogo puta vrjednije. Iz tog razloga ne treba se osvrtati na natpise, ne treba gledati koeficijente već vjerovati u sebe. Mi smo sad najopasniji, Brazil nam je toliko podignuo atmosferu i vjeru da možemo do samog kraja. I ovo što smo do sada napravili je fenomenalno i vjerojatno jedan od najvećih rezultata naše reprezentacije, ali ima još malo prostora za korak više. Mi smo premali da bi se nama netko bavio, bio sam na utakmici Argentina i Poljska i to je vojska navijača, ne možeš vjerovati koliko ima ljudi iz Argentine i naravno da su oni u fokusu svega, no dokazat ćemo im da griješe, da mi jesmo geografski mali, ali jako veliki u sebi i to dokazujemo na terenu. Pa i sam Dalić je rekao da smo promijenili, čini mi se, 18 igrača u odnosu na Rusiju, ali smo i dalje tu na vrhu. Argentina? Ne znam da li će nam biti lakše ili teže nego protiv Brazila, sada nas gledaju malo drugačijim očima, iako vjerujem da je nekima žao što to nisu učinili i prije. Nikad, baš nikad ne otpisuj Hrvatsku, istaknuo je Raić Sudar.

Nema dugih putovanja

Sreo je i navijače iz Istre.

- Neke ja prepoznam, netko prepozna mene, ali ih ima, iz Rovinja, Pule, Medulina, Labina… Lijep je to osjećaj kada tako daleko od domovine slaviš nastup svoje reprezentacije, kada ti se cijeli svijet divi, dođe do tebe, čestita ti. Nakon ulaska u samu završnicu počeli su i pozivi, žele ljudi doći, žele podržati igrače, ali se bojim da je ulaznica ili jako malo ili da ih više ni nema. Ne znam što bi im savjetovao jer su tu neke stvari malo komplicirane, ako govorimo o smještaju i ulaznicama.

Istarski navijači u Dohi

Ipak ga jedna stvar oduševljava.

- Sve je jako blizu. Igrači ne mijenjaju hotel, ni trening kamp do samog finala. Nema dugih putovanja kao što je to bilo, primjerice, u Rusiji. Sve je u krugu od 45 minuta s taksijem i to je super. Navijači svih reprezentacija su uglavnom blizu, možeš ići pratiti i druge susrete, temperatura je idealna, nije ni previše vruće ni hladno, a ako se i dogodi da se temperatura popne iznad tridesetak stupnjeva onda klima radi, kako na stadionu, tako i na ulici i nemaš problema s vrućinom.

Spomenuo je još i velike šoping centre, muzeje, razne zanimljive izlete s kojim možeš "izgubiti" vrijeme do polufinala, a nada se i finala te ispisivanja još jedne povijesne stranice hrvatskog nogometa.

Povezane vijesti

• Špadići: "Labudica" bez vozača "pomela" dva auta
• Pula: Četvoro ozlijeđenih u sudaru
• Bale: Ozlijeđeni u izlijetanju vozila