Čujemo se svaki dan, razgovaramo poslije svake utakmice i dok sam ja svjestan da moram malo popraviti igru s loptom i obranu, otac se najviše fokusira na mentalno stanje te naglašava da uvijek moram biti koncentriran i da nikad ne smijem odustati, već moram ostati čvrst i pokazivati liderske crte, kaže Marić
Godine 1995. u Ateni se igralo Europsko prvenstvo u košarci, a među 14 zemalja sudionica bila je i Hrvatska. Pod izborničkom palicom Aleksandra Petrovića, hrvatska je reprezentacija skupinu prošla sa šest pobjeda u isto toliko susreta i izborila četvrtfinale u kojem je bila uspješnija od Italije, da bi nakon polufinalnog poraza od Litve u ogledu za treće mjesto svladala domaćina Grčku i osvojila brončanu medalju. Hrvatsku su predvodili Kukoč, Rađa i Komazec, važne uloge igrali su Mršić i Perasović, kao i oba Vrankovića, Stojko i Joke, a prvi playmaker reprezentacije bio je Ivica Marić, čiji sin Mirko brani boje Pule 1981.
- Otac mi je uvijek pričao kako su po povratku u Hrvatsku dočekani s kritikama jer su bili samo treći, što je za Hrvatsku bio neuspjeh, a pokazalo se da nikad poslije toga reprezentacija više nije osvojila medalju na nekom velikom natjecanju. U četvrtfinalnoj pobjedi nad Italijom moj je otac pogodio četiri trice, da bi potom u polufinalnom porazu od Litve trice gađao jedan od osam, što si dan-danas ne može oprostiti - rekao je Mirko Marić, otkrivši nam kako njegov otac nije više u košarkaškim vodama. - Igračku karijeru zaključio je u 40. godini u riječkom Kvarneru i potom se okrenuo trenerskoj. Vodio je Zrinjevac, u Širokom bio trener druge momčadi i šef omladinskog pogona, trenirao je Čelik iz Zenice, bio i na Kosovu, nakon čega se, na žalost, odlučio maknuti iz košarke. Danas se bavi jogom koju je oduvijek prakticirao i koja mu je i pomogla da toliko dugo godina igra na najvišoj razini. Već pet godina živi u Americi i tamo podučava jogu. (Ivica CEROVAC)