Izostao je na Rujevici onaj respekt koji je bio toliko vidljiv u prethodnim susjedskim derbijima, respekt koji je ove sezone u Maksimiru i Gradskom vrtu dosezao razinu od koje bi se igračima pulskog prvoligaša "odsjekle noge". Ovom prilikom bila je to neka sasvim druga priča, Istra 1961 je napokon pokazala zube, zaigrala muški nogomet i manjak kvalitete nadomjestila borbenošću
Agresivni, rastrčani, hrabri i odlučni, napadački orijentirani, ali nadasve pametni, tako su u nedjelju navečer u 37. "derbiju della Učka" izgledali nogometaši Istre 1961. Izostao je na Rujevici onaj respekt koji je bio toliko vidljiv u prethodnim susjedskim derbijima, respekt koji je ove sezone u Maksimiru i Gradskom vrtu dosezao razinu od koje bi se igračima pulskog prvoligaša "odsjekle noge". Ovom prilikom bila je to neka sasvim druga priča, Istra 1961 je napokon pokazala zube, zaigrala muški nogomet i manjak kvalitete nadomjestila borbenošću, za što je na kraju nagrađena bodom kojeg je u potpunosti zaslužila.
Uz igrače, pohvale naravno idu i na adresu trenera Manola Marqueza, prvenstveno zbog toga što je pokazao hrabrost zaigrati otvorenog garda i poslati na teren momčad koja se neće libiti napasti Rijeku usred njene neosvojive tvrđave. Espinosu, svog glavnog destruktivca protivničke igre kojem je u prva četiri kola pružio neograničeno povjerenje, ovom je prilikom španjolski strateg odlučio ostaviti na klupi i tako već u startu dao naslutiti kakve su mu namjere. Sredinu terena povjerio je Ivančiću, Cardozu i nešto isturenijem Segadu, a Istra 1961 je zaigrala s brzim protokom lopte, puno kombinatorike i puno trke, kao rezultat čega su stizale i prigode. Gostujući trojac dobio je bitku u središnjici, u potpunosti zasjenio domaće veznjake i isključio Pavičića, "mozak" igre domaćina, a kad Pavičić ne igra, Rijeka se muči. (Ivica CEROVAC)