Darko Raić Sudar s hrvatskim nogometašima nakon polufinala u Moskvi
Ostali smo još punih sat i pol nakon utakmice na tribinama. Slavili s našim igračima, našim herojima. Jer ovo je već sad najveći uspjeh hrvatskog sporta. Osim igračke kvalitete i harmonije u svlačionici, tu je i taj jako izraženi nacionalni naboj koji ih nosi kad im je najteže. Kockasti se "hrane" ljubavlju i energijom naših navijača pa na račun toga izvlače maksimum u svakom susretu, rekao je Raić Sudar
"To je nešto što se doživi jednom u životu, što ću zauvijek zapamtiti i pričati unucima", rekao je donedavni prvi trener, a sad pomoćni trener Istre 1961 Darko Raić Sudar po povratku iz Moskve gdje je gledao polufinalni ogled svjetskog prvenstva. Čast i sreću da susret između Hrvatske i Engleske pogleda uživo imao je i popriličan broj istarskih fanova, a među njima je bio i Raić Sudar. Pritisnut obavezama nije mogao ostati i na finalu, ali doživljeno u Rusiji zapamtit će za cijeli život.
- Došao sam u Moskvu dan uoči polufinala, drugi dan pogledao utakmicu i sljedeći dan sam se vratio u Hrvatsku, a eto odmah sam potom s klubom otišao na pripreme u Sloveniju - rekao je Darko Raić Sudar. - Kako je bilo? Nevjerojatno. Takvo se nešto doživi jednom u životu. Sve je počelo još puno prije utakmice kad su se navijači krenuli okupljati na pojedinim punktovima u Moskvi. Ja sam bio s društvom iz Pule, bilo nas je 15-ak, i došli smo na Crveni trg gdje se okupio veliki broj naših navijača i potom smo zajedno išli prema stadionu Lužnjiki. Ono što me tom prilikom posebno dojmilo bila je sjajna atmosfera između nas i engleskih navijača. Sreli smo se u jednom restoranu i onda su krenule pjesme. Jednu bi otpjevali mi, pa jednu oni i tako u krug. Bilo je šala i podbadanja, ali nijednog izgreda.
Nakon sjajnog uvoda uslijedio je odlazak na stadion i praćenje veličanstvene utakmice koja je Hrvatsku lansirala u finale svjetskog prvenstva. Prvog u povijesti. (Roberto CAR)