Najnoviji uspjeh ženskog rukometa koji su ostvarile igračice umaškog kluba u 60. - jubilarnoj godini plodnog djelovanja, osvajanje trećeg mjesta prošle sezone, najljepša je čestitka za tu obljetnicu. Povijesnom uspjehu veliki je obol, uz ostale suigračice, dala i Ana Jajčević. Ona je jedna od rijetkih igračica koja je odigrala većinu od prošlih 13 prvoligaških sezona, koliko "lavice" igraju u elitnom društvu. O uspješnih i "trnovitih" 10 sezona u žuto-plavoj ekipi pričala nam je ponajbolja igračica iz umaškog kluba, te o njena dva i više desetljeća u sportu koji joj je život obilježio.

Kruna uspjeha

– Treba biti ustrajan i ne posustati, jer igranje u najvišem rangu traži puno odricanja. Treba se u potpunosti posvetiti radu, ukoliko želite postići nešto više od prosječnosti. Iskusila sam puno toga kroz proteklo razdoblje treniranja i igranja. Međutim, sve ono mukotrpno pada u zaborav kada vas "poljubi" uspjeh kakav smo mi izborile u nedavno završenoj sezoni. Desetljeće sam u Umagu i upravo prošla, jubilarna sezona nam je donijela ono što sportaši priželjkuju i sanjaju, ističe Jajčević. - Krunski je ovo uspjeh ne samo za mene nego i klub uopće. Otkako sam došla, uvijek je to bila borba za ostanak u ligi. Istina, bilo je nekoliko uspješnih sezona te igranja završnice Kupa i dvaju nastupa u Europi. Ipak, ovo nadilazi sva dosadašnja ostvarenja u Prvoj ligi. Iako smo u prethodnu sezonu zbog pandemije u pripreme ušle znatno oslabljene, maksimalno smo se posvetile radu i na kraju smo nagrađene povijesnim uspjehom.

Bilo je sigurno utakmica i trenutaka koji se pamte za ostvarenja plasmana o kojem se moglo samo sanjati. Te snove su umaške rukometašice pretvorile u stvarnost i tako iskazale nadmoć u konkurenciji za treću poziciju.

– Za uloženi trud i silno odricanje, nagrađene smo tim mjestom uz Lokomotivu i Podravku, o kojem se nitko od nas nije odvažio ni razmišljati. Nekoliko ekipa je ciljalo na takav plasman i igranje u Europi, primjerice ekipe Bjelovara, Osijeka i Koke. Pobjeđivali smo sve ekipe u oba susreta, iako smo od većine ekipa imali skromniji kadar. Veliko zajedništvo i kolektivna igra bili su naši aduti. Kako je to na kraju ispalo najbolje ilustriraju brojke. Impozantnu smo seriju od 22 pobjede ostvarile, uz četiri poraza, dva od Podravke u Koprivnici, te od Lokomotive i Dugog Sela također u gostima. Sve smo začinile najdražom pobjedom nad Lokomotivom na našem parketu, na kojemu smo neporažene u prošloj sezoni. Pobjeda protiv ekipe koju vodi izbornik Šoštarić i za koju igra skoro pola reprezentativki, te osvajačica brončane medalje sa zadnjeg EP-a, kruna je našeg uspjeha, podsjeća vidno zadovoljna Ana Jajčević.

Motiva ne nedostaje

Domaćoj seriji od 12 pobjeda "lavice" su pridodale i 10 gostujućih, izuzetno vrijednih i tako trasirale put do povijesnog uspjeha. Igranju u Europi veselile su se rukometašice Umaga, no okolnosti su im to uskratile. Nema dvojbi da su naša sugovornica i ostale igračice željno čekale novu, jučer započetu sezonu, u kojoj žele potvrditi ostvareno i pokazati da se prošlosezonski uspjeh nije dogodio spletom okolnosti, nego prvenstveno poradi vrijednost igračica, odnosno ekipe.

– Iako smo ostale bez nekoliko igračica, stigle su nove i nadam se uspješnoj sezoni. Trebat će nam malo vremena da se uigramo, kroz nekoliko startnih utakmica za bodove. Vjerujem da imamo ekipni kadar za novi pothvat, a da ćemo biti poseban motiv svima u ligi, nema sumnje. Imamo i mi motiva napretek i makar je nezahvalno bilo što prognozirati, mi vjerujemo u naše mogućnosti. Samo da nas mimoiđu ozljede, a kako će to izgledati, vidjet ćemo. Znamo samo jedno - da svaka ekipa pa i nove članice lige zaslužuju respekt, naglasila je Ana Jajčević koja je poodavno stekla status vrsne igračice.

Među četiri najbolje u povijesti

Za rukometne znalce nema dvojbi da je srčana Labinjanka za desetljeće igranja u dresu umaških prvoligašica ispisala klupsku povijest osobnim doprinosom. Potvrdu o tome je izrekao i pionir hrvatskog, ali i rukometa na Bujštini prof. Juraj Radovčić koji smatra da Ana čini četverolist najboljih umaških igračica u povijesti kluba, uz Renée Lepoglavec, Dragicu Mamut - Rupena i Branku Ribarić. One su, po trenerskoj legendi, simboli umaškog ženskog rukometa.

Počela u Rudaru, nastavila u Areni, a sazrijela u Umagu

Za one koji manje znaju o bogatom sportskom putu Ane Jajčević, podsjetnik na njeno igranje u tri sredine, od labinske preko pulske do umaške.

– Rođena sam Puležanka, odrastala u Labinu gdje počinjem igrati rukomet s osam godina. Prvi trener mi je bio Ratko Benazić, a poslije kraćeg vremena nastavila sam trenirati i igrati mini rukomet kod Ivana Sprčića. Istovremeno sam trenirala atletiku i išla na razna natjecanja. Bila sam dosta uspješna, no kako sam sve teže usklađivala nastupe u atletici i rukometu, odlučila sam ostati u rukometu, jer ga je i brat igrao. U ekipi mlađih kadetkinja, koje su igrale i veliki rukomet, bila sam jedna od najmlađih. Na prvenstvu Hrvatske uz treće mjesto proglašena sam za najbolju srednju vanjsku. Slijedio je i poziv u reprezentaciju mlađih kadetkinja, te kamp u Crikvenici i pripreme u Umagu. Nakon tri godine treniranja kod Valentina Štingla te njegova odlaska, trener u kadetskoj ekipi mi je bio Zdravko Štingl s kojim smo također sudjelovali na PH. Na istom sam bila i najbolji strijelac. Trenirala sam u kadetskoj ekipi, ali trener Franko Mileta me je uključio u rad prve ekipe. Bila sam najmlađa u tom društvu, a poziv u kadetsku reprezentaciju značio mi je puno. Osvojile smo zlatnu medalja na OI mladih u Crnoj Gori, igrala sam na EP-u u Slovačkoj, a na OI mladih u Francuskoj smo osvojili broncu. Sve češće bi mi priliku pružao trener Mileta za igranje u prvoj ekipi, koja je igrala Drugu ligu. U pulsku Arenu sam prešla u ljeto 2008, a u Umag sam stigla 2011, prisjetila se svog rukometnog puta ponajbolja istarska rukometašica.

Od dolaska u umaški klub Ana je postala najučinkovitijom igračicom žuto-plave ekipe. Tri sezone je bila u samom vrhu najefikasnijih igračica Prve lige, a dvaput prva topnica. Naravno da takav potencijal nije promicao izbornicima seniorske vrste. Bivala je u nekoliko navrata u kadru najboljih igračica, odnosno reprezentaciji Hrvatske. No, u pravilu su je na tom putu pratile ozljede, operacije koljena i prsta te duži oporavci. Za doprinos u umaškom klubu četiri puta je (2012, 2016, 2017. i 2018.) proglašavana sportašicom grada Umaga, a u 2015. godini koja joj je bila jedna od najplodnijih, nepravedno je ostala bez tog priznanja. Upoznale su je i europske ekipe, poslije dvaju kola KPK-a bila je najbolji strijelac s 25 golova tog natjecanja iz tri odigrane utakmice, dok četvrtu nije igrala zbog ozljede.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku