Tko nije u sustavu zaštite ne smije koristiti pojam Istra na etiketi svoga ulja!

Od 27. veljače na razini Europske unije oznakom izvornosti zaštićeno je ekstradjevičansko maslinovo ulje Istra, čije je područje proizvodnje hrvatski i slovenski dio Istre te Liburnija. Implementacija te oznake, odnosno uvjeti i procedure po kojima proizvođači mogu dobiti i koristiti europsku oznaku izvornosti, bile su teme radionice namijenjene istarskim maslinarima koju su u Pazinu organizirali Klaster istarskih maslinara i Odjel za poljoprivredu Istarske županije.

Odazvali se i Slovenci

Odaziv je bio izvrstan. Pedesetak maslinara i vlasnika uljara iz cijele Istre, čak i iz njenog slovenskog dijela, odazvalo se ovom svojevrsnom inicijalnom seminaru na kome su se mogle čuti vrlo konkretne stvari koje će proizvođačima zasigurno biti presudne za odluku hoće li za svoje ulje ishoditi markicu s europskom oznakom izvornosti ili im to nije u interesu.

Uz županijskog pročelnika za poljoprivredu Ezija Pinzana, o pojedinim aspektima i postupcima implementacije zaštite istarskog maslinovog ulja govorili su Blanka Sinčić Pulić iz Odjela za poljoprivredu, Ana Marušić Lisac iz certifikacijske tvrtke Biotechnikon (koja provodi postupke certifikacije i kontrole za čak 22 od ukupno 28 hrvatskih proizvoda koji nose zaštitne oznake izvornosti ili geografskog podrijetla), Bruno Legović iz Klastera istarskih maslinara te Melinda Cossetto iz AZRRI-ja, koji je trenutačno jedini nositelj nacionalne oznake izvornosti za istarsko maslinovo ulje, pa će stoga vjerojatno najbrže i najlakše dobiti i pravo isticanja europske oznake.

Dvojbi oko značenja ove oznake i načina njenog dobivanja ima mnogo, i dobro je da se što prije razjasne, a jedna od prvih vezana je uz naziv proizvoda. Taj se proizvod na europskoj listi, naime, zove jednostavno "Istra", a objašnjenje zašto je odabrano baš takvo ime je u dva vrlo praktična razloga. Ponajprije, budući da je zaštita dvodržavna, a time i dvojezična, nazivom "Istra" izbjegava se potreba prevođenja ovog glavnog naziva proizvoda, koji na etiketi mora biti otisnut najvećim slovima i drukčijim fontom nego svi ostali podaci. Drugi je razlog u zakonskoj odredbi da na etiketi iznad naziva ovakvog proizvoda mora stajati tekst "Ekstradjevičansko maslinovo ulje", a da je ta fraza uključena u naziv proizvoda - ona bi na etiketi trebala zapravo biti ispisana dvaput, jedna ispod druge.

Ugovor s Biotechnicom

Da bi proizvođač dobio pravo korištenja oznake izvornosti, mora se javiti certifikacijskoj tvrtki Biotechnicom, i nakon dostave potrebnih podataka o površini, broju stabala, sortama, proizvodnji ulja i svemu drugom što se traži, sklopiti s tom tvrtkom ugovor. Tvrtka Biotechnicon zatim provodi redovite kontrole u masliniku, pri berbi, u uljari, pri punjenju u boce i u skladištu, a uzima i uzorke za analizu; sve se kontrole ne moraju provoditi svake godine, ali se kontrola svake faze proizvodnje mora obaviti jednom u tri godine. Udovolji li cjelokupna proizvodnja uvjetima iz specifikacije o zaštiti, proizvođač stječe pravo na oznaku i može je odštampati na svoju etiketu. Što se tiče grafičkog sadržaja na etiketi, radi se zapravo o dvije okrugle oznake: jedna je univerzalni crveno-žuti znak za europsku oznaku izvornosti, a druga je logotip odnosno žig ekstradjevičanskog maslinovog ulja Istra.

Važno je pitanje koliko korištenje ove oznake košta proizvođače: ukoliko se radi o manjim proizvođačima, a takvi su u Istri svi osim Agrolagune, godišnji trošak bit će im oko 5.000 kuna, od čega je 2.500 kuna naknada za ulazak u sustav certifikacije, a ostalo na plaćanje radnih sati i troškova certifikacijskog tijela koje provodi kontrole. Važno je znati i ovo: markicu može dobiti, i za nju najviše plaća, onaj tko ulje pakira i stavlja na tržište; međutim u sustav kontrole ulaze te novčane obveze imaju i kooperanti, primjerice maslinari ako samo proizvode masline i prodaju ih uljarama, ili pak uljare ako obavljaju samo uslužnu preradu. Također, sav trošak certifikacije, odnosno dobivanja i korištenja oznake izvornosti za korisnike može biti i besplatan, jer u Programu ruralnog razvoja postoji mjera 3.1 iz koje se može dobiti stopostotna potpora za postupak zaštite proizvoda i to na pet godina. Postoji čak i mogućnost, rečeno je na ovoj radionici, da se i za ulje od maslina iz berbe 2018. godine može dobiti oznaka izvornosti, ukoliko se unatrag može potrebnom dokumentacijom dokazati sve uvjete propisane specifikacijom, a kako ima uljara i proizvođača koji vode i čuvaju vrlo urednu dokumentaciju, moglo bi biti i više slučajeva da se oznaka izvornosti dobije za lanjsku berbu.

Profesionalna organizacija

Važno je i ovo: nakon zaštite europskom oznakom izvornosti, pojam Istra u bilo kojem obliku ili izvedenici mogu koristiti samo legalni korisnici oznake koji su ušli u propisani sustav certifikacije i kontrole. Ako netko tko nije u sustavu svejedno koristi nazive Istra, ulje iz Istre, istarsko ulje, regija Istra, bella Istriana ili bilo koju drugu varijantu, u prekršaju je i riskira novčanu kaznu, a takva zaštita je na snazi već od 27. veljače ove godine, dakle od dana njene objave. Iznimka su jedino robni žigovi koji su zaštićeni u Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo više od pet godina prije stupanja na snagu ove oznake izvornosti, a takav je slučaj primjerice s uljem Ol Istria porečke Agrolagune. Ova će tvrtka taj naziv smjeti koristiti dok joj ne istekne zaštita njenog žiga.

Ponovljena je i ideja o potrebi formiranja jedinstvene proizvođačke organizacije istarskih maslinara, za što bi sada nakon proglašenja europske zaštite motivacija svakako trebala biti veća, barem naspram nedavnog neuspjelog pokušaja kada za osnivanje takve profesionalne organizacije na razini Istre nije bilo dovoljno zainteresiranih. (Davor ŠIŠOVIĆ)