Da sve ne ostane samo na smjeni trenera i sportskog direktora, odlučili su u redovima Istre 1961 tijekom ovog tjedna promijeniti i teren na kojem treniraju te su se preselili na medulinsku "sedmicu". Na igralištu s umjetnom travom Curro Torres je svojim novim pulenima jučer ujutro servirao meni u nekoliko sljedova, čija se konzumacija protegnula na puna tri sata. Svega je bilo tijekom treninga kojeg su odradila 25 igrača, među kojima je bilo i 11 Hrvata, broj koji pokazuje kako domaći igrači ipak nisu postali manjina u zeleno-žutoj svlačionici. Istina, tu su brojku "podebljali" Lovro Majkić i Robert Perić-Komšić koji se tijekom vikenda stavljaju na dispoziciju treneru juniora Valdiju Šumberca, ali na sve ostale španjolski strateg može već sutra, kad na "Drosinu" stiže Hajduk, računati.

Ostaje nam samo da vidimo da li će se Torres pridržavati onoga što je rekao tijekom službenog predstavljanja, a to je da će kod njega igrati najbolji neovisno o godinama, stavki koja je u dosadašnjem tijeku sezone poprilično sputavala Gorana Rocu i Tomislava Čuljka. Iskustvo dvojice "senatora" pokazuje se neprocjenjivim tijekom svakog treninga, a na utakmici bi ono sigurno još više došlo do izražaja i to bi novi trener "zeleno-žutih" trebao znati prepoznati i koristiti ih u većoj mjeri od svog prethodnika. Naravno, ako mu netko na katu u provođenju te zamisli u djelo ne upali "crveno svjetlo".

Kakofonija zvukova

Jedna od zanimljivosti jučerašnjeg medulinskog treninga ležala je i u činjenici da su se na njemu okupili igrači iz devet različitih država, a okruglu desetku poništila je činjenica da je istovremeno Francuz Michael Espinosa na "Drosini" odrađivao terapije u društvu s dvojicom Španjolaca, Juliom Rodriguezom i Franciscom Tenom. Lakšem međusobnom sporazumijevanju pomaže činjenica što španjolskim jezikom, uz Španjolce, Argentince i Panamca Josea Luisa Rodrigueza, odlično vladaju Koreanac Kyu, Malijac Traore i Senegalac Sane koji su niz godina živjeli na Pirinejskom poluotoku, no trenuci u kojima se treningom razlije prava kakofonija zvukova i mješavina različitih jezika popraćeni mlataranjem rukama i nogama, jednostavno su neizbježni.

Impresivan stručni stožer koji sada broji sedam članova jer je Torres sa sobom doveo pomoćnika i kondicijskog trenera, a s momčadi i dalje rade svi oni koji su asistirali Marquesu, maksimalno se trudi. Na svakom dijelu terena stoji jedan čovjek obučen u plavi dres, puno je tu sugestija i savjeta igračima, a Francesch Bosch ima i dodatno zaduženje, prevođenje s engleskog jezika kojim se novi trener služi, ali ne baš najbolje. Hrvatski igrači potom sve to još jednom međusobno utvrde na materinjem jeziku, što oduzima dodatno vrijeme u trenucima kad vremena, na žalost, nema.

Svjestan je toga i Torres, na kojem se u svakom trenutku vidi da puca od želje ne bi li u vremenskom škripcu u kojem se trenutačno nalazi igračima usadio što je moguće više svojih ideja. Na glasu tijekom igračke karijere kao beskompromisni desni bek, Torres se ne libi ući na teren i zorno pokazati svojim pulenima kako se to treba čuvati protivničkog igrača te po onome što se da primijetiti sa strane, prvi je dojam kako su "zeleno-žuti" dobro prihvatili novog stratega i trude se što je moguće više olakšati mu prilagodbu na novu sredinu.

Izbombardiran mnoštvom informacija u kratko vrijeme, Torres se zna ponekad i malo izgubiti pa mu tako nije strano da Bosančiću tijekom treninga dvije minute nešto objašnjava na španjolskom, na što ovaj samo klima glavom, ili pak doziva Traorea i govori mu da je nešto trebao drugačije odigrati, dok Malijac sve to s druge strane terena promatra i razmišlja kako je mogao pogriješiti u trenutku dok se nalazio van terena i čekao da dođe njegov red za "letećom izmjenom". No, sve smetnje na vezama Torres nadoknađuje energijom koju isporučuje u ogromnim količinama.

Povezane vijesti

• Pulski prvoligaš postaje klub
• Cilj - pozicionirati pulski klub u vrh hrvatskog nogometa
• Nikola Žižić potpisao za Istru 1961