Sretan sam što je ovaj naš veliki rezultat u Rusiji bio putokaz i drugima da mogu. To je ogroman dobitak, vjerujem da nas je to naše srebro promijenilo, da smo postali bolji ljudi. Bili smo najbolji promotori Hrvatske u 2018. godini. Bez obzira što Hrvatska ima velikih ljudi i u medicini, znanosti, turizmu, glazbi… nogomet je taj koji se najviše gleda i cijeni. To je privilegij nogometa, kaže Dalić
Zlatko Dalić omiljen je u narodu čak i kada u televizijskoj reklami nespretno razmazuje čokoladni namaz po palačinkama koje preslaguje poput svojih igrača na terenu. Izbornik hrvatske nogometne reprezentacije, koja je na Svjetskom prvenstvu u Rusiji ostvarila epohalan rezultat osvajanjem srebrne medalje, nedvojbeno je jedan od najomiljenijih ljudi u Hrvatskoj. I vrlo tražen. Ima ga svugdje, na dobrotvornim večerama, na dodjelama godišnjih nagrada, u novinama, na radiju, na televiziji… Kaže u šali da su ga počeli zvati i na sjednice mjesnih odbora… I da u pravilu nikog nije odbijao. Koliko god mu već bilo slave preko glave.
Samo kotačić
- Valjda je takvo vrijeme Adventa, Božića, blagdana… Svi imaju svoje svečanosti, završne manifestacije, proglašenja pobjednika… Iskreno, malo mi je neugodno. Sva ta silna pažnja oko mene, previše me ima u medijima, već sam postao sam sebi dosadan. Međutim, ljudi hoće i traže, a ja nemam pravo odbijati ljude i raditi selekciju. Jednostavno sam takav, izbornik sam hrvatske nogometne reprezentacije i svih Hrvata. Ne želim sebi dopustiti napraviti bilo kakvu selekciju, ali… Da mi je već neugodno, da mi je sve to malo previše, uistinu jest. Jedva čekam da sve to prođe, da se u siječnju konačno posvetim svom poslu. Sretan sam, jer sam svima ugodio, a najviše me radovalo kad sam mogao sudjelovati u humanitarnim akcijama. One su bile moji prioritet, to mi je bilo najvažnije, da ljudi vide da nisu sami. E, tad su mi srce i duša bili na mjestu.
Osjećate li se zbog svega toga kao osoba godine u Hrvatskoj?
- Nogomet je učinio svoje, ne kaže se uzalud da je nogomet najvažnija sporedna stvar na svijetu. Međutim, osoba godine nije Zlatko Dalić, ta titula pripada hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji. Nije srebro na Svjetskom prvenstvu u Rusiji moj uspjeh, to je uspjeh igrača. Da nije bilo njih, ne bi ničega bilo. Ja sam bio samo jedan kotačić u cijeloj toj priči, osobe godine su hrvatski nogometni reprezentativci. A sad… Njih nema u Hrvatskoj pa sam ja njihov prezentant, zato sam ja u prvom planu, ali taj epohalni uspjeh u Rusiji isključivo je zasluga igrača. Svih tih mojih pojedinačnih nagrada ne bi bilo da nije bilo njih.
Koliko vas je promijenio fenomenalan uspjeh u Rusiji?
- Nadam se nimalo. I nadam se da me neće promijeniti. Teško se othrvati svemu tome, svoj toj pažnji oko mene, ali nastojim ostati normalan, jednostavan i čvrsto na zemlji. Ostao sam dobar s kim sam bio dobar i prije, pijem kavu s onima s kojima sam pio i prije, javljam se onima kojima sam se javljao i prije, nisam promijenio broj mobitela, imam isti broj već dvadeset godina. Uza sav taj interes oko mene, nastojim nigdje ne zabucati.
Možete li izdvojiti vaš najsretniji i najtužniji trenutak u 2018?
- Najsretniji trenutak je definitivno 109. minuta polufinalne utakmice protiv Engleske, Mandžukićev gol, najvažniji u povijesti hrvatskoga nogometa. Naravno da je najtužniji trenutak finale protiv Francuske, onaj jedanaesterac… Tada sam osjetio da nećemo uspjeti. Vjerovao jesam do kraja, ali sve je vodilo u smjeru da nećemo slaviti u finalu.
Biste li išta promijenili da možete vratiti vrijeme uoči te finalne utakmice s Francuskom?
- Ne bih ništa promijenio, nismo mi tu utakmicu izgubili, jer smo bili loši. Utakmicu su definitivno usmjerile dvije sudačke odluke, nepostojeći prekršaj iz kojega je pao prvi gol Francuza i dosuđeni jedanaesterac. Međutim, ne umanjujem pritom uspjeh Francuza, niti se želim više vraćati na to. Radilo se o djelićima sekunde, sudac je tako odlučio i nema se više što pričati o tome. Možda je u prvih šest utakmica sreća bila na našoj strani, a u toj sedmoj otišla na stranu protivnika. To treba prihvatiti i točka. (RAZGOVARAO: Marko CVIJANOVIĆ)