Piše Dražen Ciglenečki
Kraljica Ursula na tragu je nečeg pozitivnog
Prije sedam godina, s napunjenih 60, Ursula von der Leyen nije imala naročitu političku perspektivu. Tadašnja njemačka ministrica obrane bila je u matičnoj zemlji prilično nepopularna, a još je i Bundestag provodio istragu zbog ugovora koje je njezin resor sklapao s vanjskim konzultantima. Ursula von der Leyen nikako se nije imala pravo nadati da joj tek dolaze najbolji politički dani. Ali, to se dogodilo zahvaljujući spletu okolnosti na koje ona nije utjecala. Nakon izbora za Europski parlament 2019., očekivalo se da će predsjednik Europske komisije postati spitzenkandidat pobjedničkog EPP-a Manfred Weber, ali do toga nije došlo, nego je u zakulisnim pregovorima isplivalo ime Ursule von der Leyen, koja se na ovim izborima uopće nije natjecala. Ona je preuzela uglavnom činovničku poziciju. Europska unija nije država i lideri Europske komisije stoga nikad nisu nastupali kao da su njezini predsjednici. Bilo je to jedno, manje-više, odlično plaćeno mjesto administratora bez prave političke moći, koja se nalazila u državama članicama, posebno, naravno, u onim najvećim i gospodarski najjačim. I nema saznanja da su oni koji su odabrali Ursulu von der Leyen, a u tom se kontekstu, primjerice, obično navodi i francuski predsjednik Emmanuel Macron, htjeli da se ona nametne kao nekakav važan čimbenik Europske unije. No, danas, šest godina kasnije, to je itekako realnost.
