Piše Dražen Katalinić
Da se ne ponovi
I Hrvatska se među posljednjima u Europskoj uniji odlučila na uvođenje doživotne kazne zatvora. Mnogi se pitaju što se dosad čekalo, a kao konkretan povod uvođenju ovakve kazne bilo je nedavno ubojstvo maturanta u Drnišu koje je potreslo cijelu Hrvatsku. Podsjetimo, 19-godišnjeg Luku Milovca, koji je privremeno radio kao dostavljač hrane, ubio je Kristijan Aleksić kada mu je Luka dostavio narudžbu. Doživotnu kaznu zatvora tako uvodimo možda malo prekasno jer bi samo postojanje takve kazne, koju sudovi ne bi nužno morali ni izricati, bilo dovoljno da kriminalne umove odvrati od pokušaja svirepih ubojstava jer je Kristijan Aleksić u svibnju 1994. godine sa 17 uboda nožem ubio 22-godišnju djevojku, zbog čega je osuđen na kaznu zatvora od samo 12 godina. A prije tri godine policija mu je pronašla vatreno oružje, optužnica je podignuta u studenom 2023., no sudski postupak nikad nije počeo. Da smo imali doživotnu kaznu zatvora, Aleksić bi možda već 1994. bio debelo iza rešetaka ili se možda uopće ne bi usudio pokušavati išta slično znajući da bi mogao doživotno u zatvor. No sud je uzeo u obzir kao olakotne okolnosti njegov loš socioekonomski status i raniju prekršajnu neosuđivanost, iako je riječ o osobi koja je već bila pravomoćno osuđena za brutalno ubojstvo. Ostalo je tragična povijest. Pri tom treba podsjetiti da je Hrvatska 2003. uvela doživotni zatvor, no već iduće godine je ukinut nakon što je Ustavni sud presudio da zakon nije donesen potrebnom dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru.
