Piše Robert Matteoni
Stolni tenis, futsal, radost i ljudi u Domu sportova Mate Parlov
Kada sam prije više od četiri desetljeća postao profesionalni novinar, euforično zadovoljstvo što sam dobio posao nije tada uzimalo u obzir svakodnevicu koja me čeka. Biti kroničar s ovog područja, kao prvi profesionalni za cijelu Istru, podrazumijevalo je pokrivanje svih značajnih sportskih događanja na poluotoku, a ne samo u Puli. U tim vremenima, 1980-tih, srećom, bilo je mnoštvo entuzijasta sportskih kroničara, koji su u svojim sredinama za naš sportski list izvještavali svakog dana. Sve su to bili ljudi koji tu kroniku nisu upražnjavali zato što je donosila neke značajne honorare. To su one generacije koje su jednostavno željele da svi mogući rezultati iz njihove sredine budu kvalitetno preneseni širom javnosti. Kao koordinator istarskog dopisništva SN-a puno sam surađivao s tim "dečkima". U Rovinju Ivica Radetić, u Pazinu Ivan Pifar, u Poreču Vlado Potočnik (kasnije Kristijan Klarić), u Labinu Biočič(i), s umaškog područja Mijat Gavran, iz Buja Luka Jelavić i drugi zaslužni su da su dosezi sportaša iz njihovih sredina bili zabilježeni, objavljeni i kao takvi postali dokumentirani.
