Piše Robert Matteoni
Na stranu poluprazni, gledateljska Pula je polupuna čaša
Pisao sam tu analizu i prošle godine, jer je bila vrlo aktualna. No, nakon što me par strastvenih navijača Istre 1961, kad smo se sreli u gradu, pozvalo na kavu i razgovor o toj uvijek zanimljivoj temi, uvidio sam da možda ne bi bilo na odmet ponoviti činjenično gradivo. Iako prate Istru 1961 čak i ta dva navijača imali su različite poglede na to koliko se Zeleno Žute gleda, ili ne gleda. Odnosno dubioza je iznova o tome da je Istra 1961 "klubić" za jedne koji će promicati tezu da ima malo gledatelja, interesa i perspektive, dok je za druge klub koji raste, ima sve više gledatelja i širu javnost koja je prati te posljedično ima i dobre perspektive. Svatko ima svoje impresije, doživljaje, kriterije po kojima donosi određene sudove. To je logično i prirodno. Nije logično da se onaj koji promiče svoje stavove, temeljene na impresijama i površnim podacima, nameće kao da je "to baš tako, bez obzira tko što kaže". Takva isključivost jedan je od problema u našem društvu uopće. Brojni su ljudi, i na pozicijama i na do-pozicijama (okruženje društvenih mreža) koji su isključivi, a teško skrivaju da su im stavovi populistički, ideološki, interesno obojeni, nerijetko i prožeti očitim neznanjima. Takvi su promotori "istina" u pravilu vrlo glasni pa čovjek pomisli da ih je u debeloj većini. To nije prepoznato u činjenicama (recimo u izborima, ili određenim dosezima), koje ukazuje da je ipak bitno brojnija ona tiša grupacija. Među inima njoj pripadaju i stručnjaci, koji se većinom ne žele baviti populističkim javnim nadmetanjima. Stručnjaci promiču znanstveno i metodološki utemeljene činjenice, i kako mnogi to odaju u neslužbenim razgovorima, groze se kad ih "ne-pravi stručnjaci interneta" p(r)ozivaju na konfrontacije jeftinom populističkom retorikom i galamom, utvarajući se da su svi oni na istoj valnoj (znanje) dužini.
