Toskanski triptih Renate Šamo
(Ne)zaboravljeni Etruščani - malo o njihovoj kulturi, umjetnosti i jeziku
Premda je ovdje riječ o mojem toskanskom tetraptihu, izrazim li se rječnikom likovne umjetnosti, s obzirom na četiri dana nedavno provedena u toj čarobnoj i mističnoj regiji u središnjoj Italiji, mnogobrojne ću dojmove nastojati sažeti u tri nastavka. Umjesto najčešće očekivanog osvrta na krunske dragulje, kao što su Firenza i Siena, ispisat ću kratku posvetu nekim od pamtljivih gradića na vrhu maglom obavijenih ili pak suncem zrakasto obasjanih brežuljaka, jer su nepredvidive klimatske promjene ostavile snažnog traga i nad Toskanom u vrijeme mojeg boravka. Taj je dio Italije, uostalom kao i njezin ostatak, u svako godišnje doba primamljiv za obilazak, no meni najdraža jesen kao da oslikava najraskošniji dekor koji jamči profinjenost svakovrsnih užitaka. Dubokoj, zelenoj tami kojom su zaogrnuti čempresi elegantno su suprotstavljene sve boje što ih možemo zamisliti na jesenskom lišću ostalih stabala – od jarko žute do plamteće crvene! Suprotstavljene su, no istovremeno se dojmljivo i nadopunjuju, pridonoseći stvaranju nezaboravnih prizora koji se kao najbolji suveniri sjetno nose doma iz Toskane (osim ukusnog vina i sira, podrazumijeva se).
