PIŠE Robert Matteoni
Svi počinju u istom statusu. Tko još vjeruje pričama za djecu?
Možda je priča iz nogometa metaforička za priču o životu. Možda. Ovisi iz kojeg kuta gledamo. Uglavnom, ima ona teza koju smo slušali od početaka aktivnog bavljenja nogometom (sportom), a to je da svi u momčadi počinjemo s istih pozicija. Ili drugačije rečeno, svi smo u istom statusu. Kad si mali, onda vjeruješ u tu priču, kad odrastaš spoznaješ da stvari nisu baš takve. Kad sazriješ, razumiješ da su to priče za malu djecu. Koja vjeruju jer još ne poznaju život. Svjedočio sam jednom davnom razgovoru u svlačionici Istre, onoj seniorskoj podno stare zapadne tribine, u koju smo kao klinci ulazili sa strahopoštovanjem. Aldo Drosina tumačio je jednom još uvijek vitalnom, iskusnom igraču zašto ne igra.
