Piše Milan Rakovac
Hoću ovdje Mirka Kovača reći i upisati u libar istarski - gdje mu je mjesto
U pogovoru o "SLIPARIJI" pisao je Kovač: jedan sloj ovoga romana mogao bi se nazvati traktatom o Jamurini. O jami zvanoj Jamurina. O jamama koje se slijevaju u Jamurinu. Kao što se Rakovčevi jezici slijevaju u jedan jezik. U ovom romanu Jamurina jest živo biće. Ona je ličnost, karakter. Posjeduje dvostrukost; muški i ženski rod. Ona se otvara i prima svoje žrtve. Ali Jamurina može biti i muško ime; to je onaj koji baca svoje žrtve u jamu. Ona ima svoju povijest i svoju mitologiju. Utkana je u biografije i poraženih i pobjednika. Jamurina je rana, stigma na tijelu povijesti. Ona je vječnost. U nju se ne može nekažnjeno.
