Piše Damir Cupać
Kantrida 3.0.
Stadion na Kantridi jedan je od zaštitnih znakova Rijeke. Tu nema nikakve dvojbe. Kao što nema ni dvojbe da su mnogi zaplakali kada je postalo jasno da od obećane obnove Kantride, kada je završena izgradnja kampa na Rujevici, u dogledno vrijeme neće biti ništa. Riječ je o već sada starijim generacijama građana Rijeke koji su gledali na jedinstvenoj Kantridi mnoge europske utakmice, koji su dobar dio života ostavili na nekoj od tribina. Godinama je predsjednik Rijeke Damir Mišković obećavao da će pronaći investitore koji će realizirati taj projekt. Nakon svakog obećanja rađala se nada u povratak, a onda je nastupalo još veće razočaranje jer se obećanja nisu ispunila. Kada je stigla najava o prezentaciji novog rješenja, opet je proradila mašta, probudila se nada da bi ovaj put to stvarno moglo biti to. Zato ne treba čuditi veliko zanimanje medija koje je iznenadilo čak i potpredsjednika Vlade Olega Butkovića koji se našalio da toliko novinara nije vidio ni kada je Ivo Sanader davao ostavku. Upravo takvo veliko zanimanje najbolji je dokaz želje građana da se riječki nogomet vrati kući. Teško je kada prorade emocije ostati racionalan i u takvoj atmosferi nije oportuno biti realan i sagledati sve aspekte onoga što se nudi u Miškovićevoj verziji Kantride 3.0. Ali netko i to treba.
