Piše Damir Cupać
Istarski narode!
Kada se spominju povijesne odluke, moglo bi se reći da je riječ o frazi koja je izlizana zbog prečeste upotrebe i pretjerivanja. No kada je riječ o Rujanskim odlukama iz 1943. godine, moglo bi se reći da je riječ zaista o povijesnim odlukama koje imaju golemu povijesnu i političku težinu i kojim su ispravljene povijesne nepravde kada je riječ o Hrvatskoj i njezinom današnjem izgledu. Iako je povijesni revizionizam nešto na što se danas nailazi često, razuman svijet bi oko nečega ipak trebao postići konsenzus. U hrvatskom slučaju, on bi trebao biti oko uloge antifašizma i narodnooslobodilačke borbe koji su omogućili da Hrvatska bude na pravoj strani povijesti u Drugom svjetskom ratu i na taj način zasluži granice u kojima je međunarodno priznata. Samo oni koji su zlonamjerni neće prihvatiti tu činjenicu koja je navedena u Ustavu Republike Hrvatske. Točnije u izvorišnim osnovama Ustava. Kada je riječ o antifašizmu, najbolje je citirati da je opstojnost hrvatskog naroda potvrđena u »uspostavi temelja državne suverenosti u razdoblju Drugoga svjetskog rata, izraženoj nasuprot proglašenju Nezavisne Države Hrvatske (1941.) u odlukama Zemaljskoga antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske (1943.), a potom u Ustavu Narodne Republike Hrvatske (1947.) i poslije u ustavima Socijalističke Republike Hrvatske (1963. – 1990.)...".
