PIŠE ROBERT MATTEONI
MetroPula: Običan, a veliki čovjek, Matija Rojnić
Dani su naglašenih nogometnih uzbuđenja. Imamo napokon konkurentnu prvoligašku momčad, bori se za gornji dio HNL-a. I proteklih dana baš mi je jako nedostajao Buba. Branko Bubić, pulski nogomet. Jer u kolopletu emocija koje se roje na Drosini, izmjeni tužnih, radosnih, pa euforičnih seansi, lako se gubi ravnoteža procjena. Buba je imao taj instinkt kad bi "čitao kroz retke" i temeljem golemog životnog iskustva, gdje će ta priča ići. I baš je tužno da on, koji se toliko trudio za naš nogomet, ne doživljava ovaj iskorak konkurentne pulske prvoligaške priče. Rekao bi nam "Kiko, ovo miriše na jakoooo dobro, ako ne uprskamo."
