PIŠE HELENA MOSTARKIĆ GOBBO
Vjerujem da ovakav tekst o Titu nijedan urednik u 80-ima ne bi želio. A i da je želio, ne bi ga mogao objaviti. Tada je, htjeli ili ne htjeli priznati, vladalo jednoumlje, iako je Tito bio mrtav
Tek što obrisah posljednju suzu s lica prisjećajući se djetinjstva i primanja u pionire kada smo glasno i jasno pred drugaricom, mamama, tatama, djedovima i bakama te inom rodbinom koja se na desetke naguravala u već oronulu učionicu sa škripavim i pretjerano izglancanim parketima, u bijelim košuljama lošeg kroja osamdesetih (čitaj: sa spužvastim jastučićima na ramenima!), plavim kapicama i crvenim maramama, k'o po kazni stajali poredani pred pločom da bi izrecitirali zakletvu i popratne prigodne recitacije, eto ti začas radosne gomile koja se diljem bivše Juge 4. svibnja sjetila najbolje plaćenog bravara ikada na ovim prostorima.