PIŠE ROBERT MATTEONI
Za koga je, i (pre)dobar je
U 1970-tim godinama sam prvi puta došao na područje gradskog stadiona. Kad si mali onda ti doživljaj okruženja ima sasvim druge dimenzije u odnosu na kasnije odrastanje. Otac me doveo pred glavni ulaz s Premanturske ulice i kad sam nasuprot vidio centralnu tribinu, činilo mi se kao da je zapadna strana Wembleya. Velika i daleko na drugoj strani. Hodali smo do nje ispod topola, pa iza sjevernog gola i prolazili prvu portu, prema pomoćnim tribinama. Onda pored tih improviziranih metalnih mjesta za sjedenje, nastavili smo prema drugom check pointu, na maloj porti za centralnu tribinu. Gužva, uski prolaz, stepenice i napokon smo se nekako stisnuli na daskama "VIP tribine". Činilo mi se sve to ogromno, uključujući i onih pet stolica na "balkonu", kojeg se držalo ložom za šefove kluba i goste.
