PIŠE ROBERT MATTEONI
Različite točke gledišta
Kada je Istra 1979. godine igrala posljednji put drugu jugoslavensku ligu bio sam junior. I nerijetko smo na starom gradskom stadionu, i užasnom travnjaku onog vremena, bili sparing partner seniorima. U nekoliko smo navrata odigrali neriješeno sa škvadrom koja je igrala drugu ligu pod vodstvom Franca Rosignolija. U toj momčadi je, po mojem skromnom sudu, bilo više odličnih igrača i tada sam prvi puta spoznao kako je voljni moment na treninzima različitog intenziteta od igrača do igrača. Ima onih, kao veliki naš prijatelj i tada igrač Ante Keser, koji i na treningu idu 100%, ili su takvi i na trening utakmicama s juniorima i nižerazrednim klubovima. Ima međutim mnoštvo igrača koji nisu potpuno in, pa onda budu lakše ukroćeni od objektivno slabijih suparnika. Često tada igračima jake momčadi porastu nervoze i znaju se pokoškati čak i prema juniorima. Ništa to nije strašno, već je, kako sam desetljećima potom viđao u sličnim okvirima u većim klubovima Hrvatske i Europe. Svugdje su ti odnosi više-manje slični, jedino su ulozi i okruženja drugačije dimenzije.
