PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ
Vrijeme nemilice curi kroz istrošene tenisice djeteta čiji su roditelji siromašni, ali imaju za jesti, kako koji dan i ne svi odjednom
Dio je naroda otišao na jug. Skinuo je jakne jer je čuo da je na jugu toplije. I počeo je šmrcati. Prvo jedan od naroda, pa druga, treći, četvrta se srušila, peti je pao kao pokošena trava, šesta se bacila u stranu i nezgodno pala na rame, sedmi se ukočio od propuha… Sve je prijetilo potpunim kolapsom. A onda se ukazao spas. Bio je okrugao, možda i pretio, pa je na njega moglo stati mnoštvo naroda. Pentrao se po spasu cijeli narod, jedan preko drugoga
