PIŠE Chiara BILIĆ
Više no što je grad pijeteta, Vukovar je, izgleda, grad iznimka. Prije svega, iznimka od života
U trenutku dok pišem ove retke nemoguće je predvidjeti koliko će ljudi prisustvovati današnjoj Koloni sjećanja u Vukovaru. Možda 500, a možda i 1.500. Nacionalni Stožer civilne zaštite službeno je za sva javna okupljanja podvukao crtu na 50. Logika iza te odluke je jasna: epidemiološka situacija u zemlji nije pod kontrolom. Potrebne su restrikcije. Zdravstveni sustav je preopterećen i puca po šavovima. Porast broja zaraženih koronavirusom ujedno znači i porast broja pacijenata u bolničkim krevetima, a time i na respiratorima. Više zauzetih respiratora za sobom povlači i višu stopu smrtnosti. Uzročno-posljedični lanac je, dakle, i više nego čvrst i koherentan, ali snaga mu posustaje pred Vukovarom. Danas se tamo može okupiti više od 50 ljudi, iz Stožera se nadaju da ih neće biti više od 500, ali sve da ih i naočigled bude i milijun nitko neće brojati, kamoli išta poduzeti. Stožer je odlučio da je Vukovar iznimka.
