PIŠE ROBERT MATTEONI
Pravi akteri grada
Jedan od vjerojatno ključnih razloga što nisam nikad pomišljao otići iz Pule u veće gradove i takve profesionalne izazove je upravo u tome. U dimenziji. Kad si dijete i rani tinejdžer grad je izgledao nemjerljivo veći u doživljaju. Punktovi na kojima u određenom vremenu funkcioniraš čine ti se baš udaljeni. Put prema školi, onda na drugu stranu grada prema treninzima na stadionu, pa povremeno u centar sa roditeljima radi kupnje, naposljetku kada se kretalo na more Zlatne, Stoja, Verudela činile su se malo putovanje. Institucije grada doimale su se grandiozne, prvomajska veselica u Šijani kao da je u pitanju prenapućena londonska špica. I, dakako, ljudi na raznim pozicijama, poslovima, sve je to bilo tako posebno dojmljivije i kao nedostižno. Iz godine u godinu sve su se te percepcije i doživljaji mijenjali. Kontinuirani proces pojednostavljenja svega gore navedenog i, dakako, smanjenja dimenzija veličine, gustoće, udaljenosti i općih veličina i dostižnosti.
