PIŠE ROBERT FRANK
KOMENTAR GLAVNOG UREDNIKA: "Rodit ćeš mi unuka, makar i silovana bila! Škorin zakon mi daje zlatni glas!"
Gleda je ispod crnih, gustih, spojenih obrva. Nepovjerljivo je mjerka. Čačkalica mu je među usnama, zubima prevrće njen vrh tako da taj komadić na tanko isjeckanog drva nervozno putuje s jednog na drugi kraj usta. Ne vjeruje joj. Podsjeća je na onu crnu američku gaduru koja je lažno tvrdila –jel' on, naravno, zna da je lagala - kako joj je jedan bivši gradonačelnik nasilno gurao prst tamo gdje ne smije. Sjetio se toga, na trenutak na mjestu crnkinje vidio svoju kćer koja najboljeg gradonačelnika na svijetu prijavljuje za nešto za što on misli da se možda nije ni dogodilo, i onda je eksplodirao! Kao pravi luđak, potpuno izbezumljen i zapjenjen izgubio je kontrolu nad svojim ponašanjem. Krenuo je šamarom na nju. Lijevom rukom po desnom obrazu, pa desnom po lijevom. Nemoj, Tomo, nemoj na nju, cvilila je majka nemoćno promatrajući kako se crvene ionako natečeni obrazi njene kćeri, jedinice Mile.
