PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Politika čistih ruku
Jesu li hrvatski političari – od ministara što stoluju u Banskim dvorima do načelnika i najmanjih općina – štedljiviji i marljiviji od većine građana? Kako je moguće da brojni općinski načelnici, gradonačelnici i drugi političari na izvršnim funkcijama uz plaće koje za naše prilike jesu visoke – ali svakako nisu astronomske – kupuju, uređuju i održavaju nekretnine koje višestruko nadmašuju njihove prihode? Dok tzv. obični ljudi, platiše poreznih davanja i žrtve guljenja lokalnih komunalnih poduzeća ponekad jedva skrpaju novac za podmirenje raznih naknada, pristojbi i davanja za „uređenje voda”, „razvoj infrastrukture” ili običnu grobarinu, njihovi izabranici po općinama i gradovima bez problema grade nove kuće, obnavljaju stare, vode biznise sa strane i nemaju financijskih problema pri uzdržavanju vlastite djece i šire familije.
