Dvostruki kriteriji
Građani će na slobodan pristup plaži čekati do 2045., a iznajmljivačima se pravila mijenjaju odmah
Ilustracija (Arhiva Glasa Istre)
Saborski zastupnik IDS-a Dalibor Paus upozorio je u utorak na, kako je rekao, dvostruke kriterije Vlade kada je riječ o zaštiti stečenih prava velikih investitora i malih privatnih iznajmljivača.
Kao primjer naveo je slučaj plaže ispod hotela Hilton u Rijeci, gdje se posljednjih dana vodi rasprava o slobodnom pristupu pomorskom dobru.
- Naš kolega Miletić tri je puta uklonio lokot kojim je građanima bio onemogućen pristup pomorskom dobru. Podsjećam da smo 2023. godine donijeli zakon kojim je jasno propisano da svatko mora imati slobodan pristup pomorskom dobru i da se plaže ne mogu ograđivati, rekao je Paus.
Dodao je kako Ministarstvo mora, prometa i infrastrukture u tom slučaju tvrdi da se ništa ne može promijeniti jer je koncesijski ugovor potpisan 2015. godine, kada su vrijedila druga pravila.
- Obrazloženje Vlade glasi da se stečena prava investitora ne mogu narušavati te da će građani morati čekati do isteka koncesije 2045. godine kako bi ostvarili pravo na slobodan pristup pomorskom dobru. Dakle, kada je riječ o velikom investitoru, država se poziva na zaštitu stečenih prava, istaknuo je.
Paus je pritom upozorio na izmjene Zakona o ugostiteljskoj djelatnosti, koje predviđaju rekategorizaciju privatnih iznajmljivača u višestambenim zgradama.
Prema njegovim riječima, od malih iznajmljivača tražit će se suglasnost suvlasnika zgrade, iako takav uvjet nije postojao kada su od države dobili rješenje za obavljanje djelatnosti.
- Ako tu suglasnost ne pribave, njihova će rješenja biti ukinuta. To nije obična rekategorizacija, nego uvođenje novih uvjeta retroaktivno, nakon što je država već dala odobrenje za rad, rekao je Paus.
Istaknuo je da su mnogi iznajmljivači ulagali desetke, pa i stotine tisuća eura, računajući da će investiciju vraćati kroz dulje razdoblje.
- Kada je riječ o velikom investitoru, Vlada tvrdi da se stečena prava ne smiju dirati. Kada je riječ o malom čovjeku koji je uložio vlastiti novac u stan temeljem rješenja države, onda stečena prava odjednom više nisu važna. To su dvostruki standardi koje građani itekako vide, poručio je Paus.
Zaključio je kako je paradoks, prema njegovu mišljenju, još veći zato što je u slučaju koncesije riječ o dvostranom ugovoru koji se može mijenjati uz suglasnost ugovornih strana, dok država istodobno jednostrano mijenja uvjete građanima kojima je sama izdala rješenja za obavljanje djelatnosti.
