Hrvatska ratna mornarica sigurnim se koracima približava najvećem modernizacijskom projektu u svojoj povijesti. Nabava dviju višefunkcionalnih korveta s punim spektrom borbenih sposobnosti - protubrodskim, protupodmorničkim i protuzračnim - nije samo pitanje jačanja HRM-a nego i ogledni primjer kako Hrvatska shvaća obrambenu potrošnju u vremenu nove europske sigurnosne arhitekture - kaže Vladimir Milinović, medijski stručnjak, politički komentator i konzultant iz INMS-a (Ideje novih medijskih strategija), te u nastavku svoga priloga, piše:

- Iako se u ranijim komunikacijama spominjala 2029. godina kao mogući rok isporuke prvog broda, realnost je danas drukčija. Ministarstvo obrane još uvijek analizira pristigle ponude, a s obzirom na složenost projekta i odabrani model nabave, realan rok isporuke prvog broda pomiče se prema 2030. godini. To samo po sebi nije problem - ako se vrijeme koristi pametno. Iako 2030. zvuči daleko, za uvođenje potpuno nove klase broda to je "pet do dvanaest". Svako, pa i najmanje kašnjenje u donošenju odluke u 2026. godini znači da te brodove nećemo vidjeti prije 2031. ili 2032. godine, a dotad, kako je jednom rekao predsjednik RH, mogu proći i dva svjetska rata.

Od sigurnosne potrebe do testa državne strategije

Ministarstvo obrane Republike Hrvatske odlučilo se za otvoreni pregovarački postupak, započet slanjem RFI-ja na čak 17 adresa poznatih svjetskih brodograditelja. Odaziv je bio iznenađujuće snažan: inicijalne ponude dostavilo je 12 brodogradilišta iz osam zemalja - od Francuske i Njemačke preko Italije, Nizozemske i Španjolske do Turske, Južne Koreje i SAD-a. Među ponuđenim rješenjima spominju se njemačka klasa Braunschweig, francuski Gowind, talijanski FCX20, turska Ada te američka fregata klase 110M.

Zbog široko postavljenih kriterija ukupna vrijednost projekta varira od oko 600 milijuna do čak 1,6 milijardi eura, pri čemu taj iznos ne uključuje samo dva broda nego i paket naoružanja, raketno streljivo, obuku posada te višegodišnje održavanje. To je ozbiljan novac - i upravo zato ozbiljan test državne strategije. Dosadašnje nabave od domaćih proizvođača išle su do najviše stotinjak milijuna eura za antidronske SKYctrl sustave licencirane u Poljskoj, a integrirane u zagrebačkom Končaru. Ako je vrijednost korveta 1,6 milijardi eura, onda bi rad domaćih brodogradilišta morao imati u tom poslu ključnu, a ne kozmetičku ulogu.

Više od broda: ratna mornarica kao industrijski projekt

Više od broda - što zapravo kupujemo?: Za Hrvatsku ratnu mornaricu ovo je kvalitativni skok. Danas njezinu okosnicu i dalje čine brodovi naslijeđeni iz JRM-a te dvije topovnjače klase Helsinki nabavljene kao polovne iz Finske u vrijeme Stipe Mesića. Korvete ove klase bit će prvi istinski oceanski brodovi HRM-a, sposobni za djelovanje u NATO operacijama i međunarodnim misijama, ali i za nadzor Jadrana u punom spektru zadaća.

S druge strane, riječ je o izuzetno složenim platformama. Svaki brod zahtijevat će posadu od 100 do 120 mornara i časnika, što otvara i ozbiljno kadrovsko pitanje. Nije problem samo naći 100 ljudi, problem je naći 100 tehničara koji znaju upravljati sustavima protuzračne obrane i elektroničkog ratovanja. To nisu mornari opće prakse, to su specijalisti koje nemamo na burzi rada. Modernizacija flote bez istodobnog jačanja ljudskog potencijala bila bi tek polovično rješenje.

Ne trebaju nam brodovi jer smo u NATO-u?: Kritike projekta već su se pojavile. Dio analitičara tvrdi da je Jadran moguće braniti obalnim sustavima, da smo okruženi saveznicima i da su ovakvi brodovi luksuz. No time se promašuje bit. Ove korvete nisu zamišljene samo kao obrambena sredstva nego i kao flagshipovi - brodovi koji Hrvatsku predstavljaju u svijetu, u sklopu saveza kojem pripadamo. NATO ni prije nije bio humanitarna udruga, a novi, Trumpov NATO je savez u kojem države moraju držati korak ili izići iz njega.

Zanimljivo je da oko tog projekta postoji rijedak politički konsenzus: podržali su ga i predsjednik Vlade i predsjednik Republike. Zoran Milanović u više je navrata jasno rekao da HRM treba takve brodove, što se rijetko viđa u hrvatskom sigurnosnom diskursu.

Pouke iz Brodosplita i zaokret u pristupu: Poučen lošim iskustvom gradnje obalnih ophodnih brodova u Brodosplitu - gdje je naručen prototip po projektu u međuvremenu propalog Brodarskog instituta, a od pet ugovorenih brodova preuzeta su samo dva - MORH je ovaj put postavio jasan uvjet: nudi se isključivo već izgrađen i operativno provjeren brod. Bez eksperimentiranja.

No, za razliku od recentnih velikih nabava - tenkova Leopard, aviona Rafale ili haubica Caesar - u ovom je projektu eksplicitno naglašena važnost domaće komponente. Sudjelovanje hrvatskih brodogradilišta postavljeno je kao jedan od evaluacijskih kriterija, a više ozbiljnih ponuditelja već je započelo razgovore s domaćim partnerima.

To je ključna razlika. Obrambena potrošnja u cijeloj Europi služi kao alat industrijske politike, a Hrvatska tu lekciju tek treba dosljedno primijeniti na Jadranu. Dok Slavonija već pokazuje put - gdje projekt licencne proizvodnje oklopnih vozila Patrija, te opremanja i moderniziranja Bradleya u Đuri Đakoviću, kao i proizvodnja dronova u osječkoj Orqi dokazuje da revitalizacija vojne industrije nije mit, nego opipljiva stvarnost s radnim mjestima - naša obala predugo čeka sličnu priliku.

Sjedinjene Države otvoreno navode da 95 posto pomoći Ukrajini završava u narudžbama njihove industrije. Ako Slavonski Brod može biti industrijsko čvorište za kopnenu vojsku, a Osijek i Zagreb za zračne i kopnene dronove, nema opravdanja da Rijeka, Šibenik i možda Split ne postanu isto za mornaricu. Dosadašnje propuštanje takvih prilika s korvetama se mora prekinuti.

Brodogradnja kao realna šansa: Kod korveta to ne mora biti slučaj. Projekt predviđa gradnju trupa, opremanje i integraciju sustava u Hrvatskoj, uz transfer znanja, obuku kadra i uključivanje domaćih dobavljača u segmentima elektronike, komunikacija i logistike. Time se ne dobiva samo brod nego i dugoročna sposobnost održavanja i modernizacije.

Ministra obrane Ivana Anušića u ovom slučaju treba pohvaliti. Model je osmišljen tako da odgovornost za rokove i kvalitetu snosi strani partner, ali uz jasnu poruku: bez ozbiljne domaće komponente - nema posla. Prema informacijama iz vojnih krugova, ponude koje ne uključuju gradnju u Hrvatskoj neće imati realne šanse.

Pitanje sposobnosti domaćih brodogradilišta pritom je legitimno. Brodosplit je u problemima i sudskom sporu s državom, Uljanik i dalje generira gubitke. No očekivani ulazak slovenske Iskre u 3. maj mogao bi promijeniti igru. Riječko brodogradilište i dalje ima znanje, infrastrukturu i tradiciju novogradnji - ono što je ključno za ovakav projekt.

Bitno je naglasiti: nije stvar u tome da se u Hrvatskoj samo zavare limovi trupa. Ključ je u integraciji sustava - tu leži prava zarada i pravo znanje. Ako postanemo samo podizvođači za "gole" trupove, a stranci ugrade svu pamet i elektroniku, nismo napravili ništa.

Kako je nedavno izjavio predsjednik uprave Iskrina brodogradilišta u Šibeniku, bilo bi iznenađenje da se, uz zdravo i restrukturirano domaće brodogradilište, korvete grade izvan Hrvatske. I bio bi u pravu. Ako nismo mogli proizvoditi avion ili tenk, brodogradnja je područje u kojem Hrvatska objektivno ima što pokazati.

Prva referenca je ključ: Kako navodi direktor Šibenskog brodogradilišta, Korvete za HRM mogle bi biti upravo ta prva referenca - ulaznica u vojni brodograđevni program visoke dodane vrijednosti, a poslije i u civilne projekte usklađene sa zelenom tranzicijom. Da bi domaća industrija izvoziila - prvo mora dobiti povjerenje osnovnog kupca: MORH-a. No za to je potrebna politička volja da se dio goleme obrambene potrošnje zadrži u domaćem gospodarstvu.

Ako ovaj projekt završi kao puka kupnja "ključ u ruke", Hrvatska će dobiti brodove, ali propustiti povijesnu priliku. Ako, pak, uspije spojiti sigurnost i industrijsku politiku, korvete će postati više od ratnih brodova: postat će simbol strateške zrelosti države.

Povezane vijesti

• MORH: Kapetan korvete Botušić sudjeluje u operaciji ATALANTA
• Banožić u Bruxellesu na sastanku Vijeća NATO-Ukrajina
• Struka pozdravlja nabavu najnovijih tenkova, Kekin se ne slaže: Nepromišljena odluka jer postoji osjećaj ugroze koji vladajući potenciraju