Mislim da sam pružao ono najbolje i davao sve od sebe u svakoj utakmici. Sve ono što se događalo na terenu i ostalo je na terenu, barem za mene. Kad je sudac svirao kraj, onda je bio i kraj za mene. Idemo pod tuš, idemo po pivo, na večeru, idemo se družiti. Zaboravimo na sve ono što se događalo u 90 minuta igre, rekao je Hajdarević

Nema trenera u županijskoj ligi koji ga nije htio imati u momčadi kad je bio u naponu snage, a to je trajalo nekoliko sezona. Nema igrača koji ga nije htio za suigrača, jer iako napadač, nije bio sebičan i baš uvijek je nešto napravio s loptom. Nema ni navijača koji ga nije htio vidjeti u dresu voljenog kluba, jer je on u napadu ili zatresao suparničku mrežu, ili bi na njemu bio kazneni udarac, a ako je bio izvan kaznenog prostora, izborio bi slobodan udarac. Isto tako, nema trenera koji se neće hvatati za glavu zbog njegovog "dugog jezika", nema suigrača kojeg nije izbacio iz takta, a nema ni navijača kojeg nije tijekom igre poslao "na kratko". Takav je Senad Hajdarević Đebo.

Sportski drzak, neobično "kratkog fitilja" u igri, brz na jeziku prema apsolutno svima oko njega, ali opet i izvanrednog osjećaja za gol, odlične kontrole lopte i uvijek je bio tamo gdje će lopta tek doći.

U istoj mjeri u kojoj ga svi vole, svi ga i ne vole. Ovisno o njemu, naravno.

- Ja sam uvijek isti i neću se nikada promijeniti, a sada više nema ni potrebe za tim. Teško je govoriti o samom sebi, neka drugi sude kakav sam bio kao igrač. Ja mislim da sam pružao ono najbolje i davao sve od sebe u svakoj utakmici. Bilo je toliko toga u više od 20 godina koliko sam u seniorskom nogometu, tako da kada napravim rekapitulaciju, mogu reći da možda i jesam bio takav, a možda i nisam. Ali reći ću da je sve ono što se događalo na terenu i ostalo je na terenu, barem za mene. Kada je sudac svirao kraj onda je bio i kraj za mene. Idemo pod tuš, idemo po pivo, na večeru, idemo se družiti. Zaboravimo na sve ono što se događalo u 90 minuta igre. Mislim da je tako najpoštenije, reći će Senad Hajdarević.

Neće poreći da je uistinu dobivao kartone u prvim minutama, iako se nije ni sastao s loptom, ni riječ izustio.

- Istina je, nemam što lagati kada se to jako dobro zna. Zna se i tko je vukao konce u toj igri, mislim da se zove Milan Pliško koji je u moje vrijeme igranja u Prvoj ŽNL bio glavni za suce. Kada sam igrao za Banjole, jednom mi je sudac na Valkanama dao karton ničim izazvan i rekao da šutim, da su njegovi šefovi gore na brdu u šumici i da sve gledaju. Siguran sam da su imali cilj mene izbaciti iz igre više puta, ali bio sam mudriji od njih. U redu, dobio sam karton za prigovor, ali sam onda šutio. Nisam im nikada dao povod da me isključe zbog pričanja, a znam da su žarko to željeli, no nije im polazilo za rukom. Znao sam šutjeti, kada je trebalo šutjeti. Nisam siguran da sam dobio tri crvena kartona u životu, a ako i jesam, to nije bilo zbog priče i zbog mene momčad nije patila.