Marin Vidulin najbolji je istarski nogometni sudac, jedini koji dijeli pravdu na prvoligaškim travnjacima. U najjačem razredu debitirao je 16. rujna 2011. godine, sudeći ogled između Slaven Belupa i Lučkog te je do danas u svojstvu glavnog suca prikupio 62 prvenstvene utakmice. Od ovog ljeta, s promjenama u Nogometnom savezu Istarske županije, Vidulin je postao i povjerenik za suđenje NSŽI-ja.

- Kako je došlo do toga da prihvatite ulogu povjerenika?

- Želja novog predsjednika NSŽI-ja Darka Raića Sudara bila je nešto promijeniti u tom segmentu, za koji sam i ja uvidio da ne ide u pravom smjeru. Kroz razgovore smo došli do zajedničkog zaključka da bih ja, kao najbolje rangirani istarski sudac te onaj koji je najviše prošao i ima najviše iskustva, mogao pomoći i na njegov nagovor odlučio sam postati povjerenik.

- Nije tajna da vas je Raić Sudar prvotno vidio kao predsjednika sudačke organizacije. Zašto ste tu ponudu odbili?

- Isključivo iz razloga jer smatram da kao aktivan sudac ne bih trebao obnašati tu funkciju. Uloga predsjednika je krovna te mislim da više mogu pomoći Savezu kao povjerenik.

- Da li se sada kajete zbog te odluke, s obzirom da je vidljivo da između vas i predsjednika sudačke organizacije Maura Tomišića ne vladaju bajni odnosi?

- Naši odnosi su strogo službeni i stvarno nemam komentara na neke njegove istupe. Isto tako, ne znam da li bi on mene napadao da sam postao predsjednik, najbolje bi bilo to pitanje postaviti njemu.

- Da li ste zadovoljni prvim dijelom sezone?

- Djelomično. Ispalo je da su najozbiljniji bili stariji suci, za koje su me upozoravali da ću s njima imati najviše problema. Kad bi se njih poslalo na neku utakmicu, više se nije moralo ništa razmišljati jer se znalo da će oni svoj posao korektno odraditi. Naravno, u gabaritima za koje su oni sposobni. S druge strane, na mlađim sucima se vidi da se nedovoljno educiraju jer su svjesni da će zbog nedostatka kadra sigurno biti delegirani svako kolo i oni su moje najveće razočaranje.

- Što se najviše promijenilo vašim dolaskom na mjesto povjerenika?

- Definitivno se ozbiljnost digla na veću razinu. Mogu reći da me dečki uvažavaju i slušaju moje savjete, ali sve je to nedovoljno i ja sam očekivao puno više. Zapravo, tek kad sasvim uđeš unutra, shvatiš koliko je velik problem koji nas muči i vrlo teško ćemo napraviti željeni iskorak bez omasovljenja sudačke organizacije, jer će masovnost iznjedriti kvalitetu. Bez kvantitete, vrlo teško možemo pričati o napretku. U suđenju, kao i u svakom poslu gdje stvari nisu do kraja posložene kako treba, to se iskorištava. Stoga je moj apel svim klubovima i ljudima koji rade u nogometu da nam pomognu, jer samo zajedničkim radom trenutačno kritičnu situaciju možemo podignuti na višu razinu.

- U Istarskoj županiji trenutno ima oko 60 sudaca, a za normalno funkcioniranje optimalna brojka bila bi 80.

- Namjera nam je privući dečke koji završavaju juniorski staž. Većini od njih je želja postati profesionalci i živjeti od nogometa, ali to se neće ostvariti i stoga je naš cilj da ih kroz suđenje zadržimo u sportu. Tu postoji jako velik prostor s kojim ti dečki nisu upoznati te kroz suđenje mogu putovati, nešto i zaraditi, ali samo će o njima ovisiti hoće li na tom planu napraviti nešto veliko. Koliko god se ja u posljednjih nekoliko mjeseci trudim to prezentirati javnosti, sudački

poziv je sam po sebi, ne samo u Istri nego i u cijeloj Hrvatskoj, negativan. To baš i nije tako te svi zajedno takvo uvriježeno mišljenje moramo promijeniti.

- Koliko sudac koji drži do sebe treba odvojiti vremena za trening?

- Trenira se zavisno od nivoa na kojem se sudi, pa tako ja treniram pet puta tjedno i niti jedan trening mi nije kraći od sat vremena. Ako mlad čovjek želi napredovati u onom čime se bavi, odnosno

želi li napraviti nešto od svoje karijere, onda su tri-četiri treninga tjedno minimalno za održavanje kondicije. No, nije sve samo u treninzima, tu je i edukacija jer se pravila nogometne igre mijenjaju, suđenje kao i sam nogomet napreduje i da bi se bilo u toku s tim, odnosno da bi se sve to moglo pratiti, mora se svaki dan barem malo vremena posvetiti stvarima vezanim uz suđenje.

- Obnašate i dužnost fitness instruktora za suce. Kako ste zadovoljni njihovim odazivom na treninzima?

- Odaziv je takav kakav je. Istra je takva regija i dosta su velike udaljenosti te mogu razumjeti da će mi sudac iz Umaga vrlo teško doći na trening u Pulu. Međutim, znalo se dogoditi da organiziram trening u Kanfanaru, u centru Istre, pa se opet odazove mali broj sudaca. Moja percepcija suđenja je takva da smatram kako svaki sudac želi ići ligu više, ali u ovih nekoliko mjeseci koji su ostali iza mene, shvatio sam da je nekima jedini i osnovni cilj bavljenja suđenjem zarada. Poštujem činjenicu da sudac u godinama, koji usto ima i određenu kilažu, uz svu svoju volju ne može istrčati zadanu normu te stoga nema ambiciju da napreduje, već jedino onu da ostvari neku materijalnu dobit. Međutim, na sljedećim normama promijenit ćemo neke stvari što se tiče trčanja, pa ćemo probati i tu napraviti određenu selekciju.

- Utakmice u uzrastima U-9 i U-11 dosad su sudili klupski treneri, planirate li neke promjene?

- Ti ljudi su primarno treneri i njihov zadatak je voditi momčadi, a ne suditi. Probali smo tu pronaći neko optimalno rješenje po kojem bi sami klubovi predložili dvojicu kandidata, koji bi prošli kratki tečaj tijekom kojeg bi ih se uvelo u svijet suđenja. Oni ne bi bili suci, već osobe koje bi odrađivale utakmice, a mi iz sudačke komisije bi ih pratili. Vjerujem da bi nekog od njih, s vremenom, uspjeli zainteresirati za suđenje. Koliko je god klubovima, koji muku muče s igračkim kadrom, teško prihvatljivo da još moraju pomoći sa suđenjem, to su dužni napraviti po važećem pravilniku kojeg se nitko nije pridržavao više od 20 godina. Iskreno, kad razmišljam o suđenju, shvatim da klubove baš i nije briga tko i kako će im suditi, a sudaca se sjete jedino kad se nešto pogriješi na njihovu štetu.

- Zovu li vas prije delegiranja predstavnici klubova i traže nekog određenog suca, ili možda sudac pokušava birati klub kojem bi dijelio pravdu?

- Nisam dosad imao takvih iskustava. Možda i bolje, jer poznavajući sebe, vjerojatno bi u tom slučaju dobili kontra od onog što su tražili.

- Što ste si zacrtali u periodu koji je ispred vas?

- Želim prije svega omasoviti sudačku organizaciju i pokriti sve utakmice s tri suca te izgurati mlade suce prema naprijed i stvoriti zdravu konkurenciju. Usto, želim sudački poziv dignuti na višu razinu, da suci više ne budu crne ovce u sportu, već da se poštuje njih i njihov poziv. No, suci se moraju i međusobno početi cijeniti, jer će ih samim tim i klubovi početi drugačije doživljavati. Puno je posla pred nama i želimo li ga odraditi, što se sigurno neće dogoditi u sljedećih godinu-dvije, morat ćemo svi raditi zajedno.

- Može li se dobro zaraditi suđenjem?

- Klubovima je to sve skupa uvijek preskupo, nama sucima je premalo, a istina je negdje u sredini. Uvijek postoje utakmice na kojima sudac doživi svašta te se nakon njih pita što mu je to trebalo za naknadu koju dobije. Međutim, postoji i druga strana medalje, koja kaže da ako netko sudi subotu i nedjelju, pa mu onda uleti i neka utakmica preko tjedna, kad se sve to na kraju mjeseca zbroji, dođe jedna lijepa suma s obzirom na trud koji se uložio. Jedino što smatram da je stvarno loše plaćeno su utakmice mlađih kategorija, gdje se nekad igraju dvije uzastopno pa sudac izgubi cijeli dan za vrlo malu naknadu. Moja saznanja govore da će od iduće natjecateljske sezone situacija biti bolja po tom pitanju.

- Koliko je relevantno da delegat, koji nije bio sudac, ocjenjuje suca?

- Nije uopće relevantno. To bi bilo isto kao da ja ocjenjujem kako pilot upravlja avionom. Međutim, premali je broj bivših sudaca, koji su uključeni u delegatski posao, da bismo na svakoj utakmici mogli imati takvog čovjeka. Stoga predlažem nešto drugo, a to je da se svaka utakmica snima. To ne bi bio preveliki trošak, a donio bi puno, od ozbiljnosti svih sudionika, do snimke po kojoj bi ljudi zaduženi za suđenje mogli procijeniti kako se sudac kretao i obavljao svoj posao. Mislim da bi s jednom kamerom na utakmici puno više dobili, nego s ljudima koji će ocjenjivati rad sudaca.

- Koje je vaše mišljenje o VAR sustavu, koji se uvodi u nastavku sezone na hrvatske prvoligaške travnjake?

- VAR je nešto najbolje što se moglo dogoditi hrvatskom nogometu. Sudio sam utakmice na kojima sam morao donijeti neku odluku, a nisam bio siguran da li je ona ispravna jer se jednostavno cijela akcija prebrzo odigrala. VAR će smanjiti očite pogreške te kao takav biti druga šansa koju sudac dobiva i to je nešto nemjerljivo te vjerujem da će se već ovog proljeća u puno stvari vidjeti koliko je on dobar. Osobno, smatram da VAR nema alternativu i da ga svi moramo podržati.

Povezane vijesti

• HNS: U Azerbajdžan, Norvešku i na Maltu bez navijača!
• Osijek - Slaven Belupo 0:0
• Pjaca: Uvijek mi je čast igrati za reprezentaciju