Proteklih devet sezona bili su u elitnom razredu hrvatskog rukometa, da bi sad ispali. Rukometaši Umaga neće tako iduće sezone slaviti okruglu obljetnicu u premijerligaškom društvu, već će zaigrati u onom prvoligaškom. Kobna je bila uzvratna utakmica kvalifikacija za ostanak protiv križevačkog KTC-a u kojoj je momčad trenera Borisa Lisice poražena 25:19. Točno sa šest golova razlike s koliko su Umažani slavili u prvom susretu (30:24). No, kako su u uzvratu postigli tek 19 golova, ispali su. Na koncu su Umažani propustili posljednji napad u Križevcima.

Posljednji napad

- Imali smo pet golova zaostatka i kontru dvije, tri minute prije kraja, ali je nismo realizirali. Potom smo u posljednjem napadu imali 20 sekundi da postignemo gol vrijedan ostanka. Imali smo igrača manje, ali smo izvukli golmana i organizirali napad. Stvorili smo i priliku za gol koju su domaći zaustavili prekršajem. Mi smo tražili sedmerac, ali su suci to "izvukli" na devet metara. Potom smo i dobro pucali, ali je njihov golman "izvadio" loptu iz rašlja i ispali smo, u dahu je izgovorio Boris Lisica prisjetivši se završnice posljednjeg ogleda sezone.

Bila je to zapravo vrlo čudna sezone po umaške rukometaše. Nakon prvog su dijela prvenstva ostali "kratki" za samo dva boda odnosu na Poreč koji je zaigrao u Ligi za prvaka, da bi u Ligi za ostanak prošli pravu golgotu i u posljednjem se kolu spasili direktnog ispadanja. No, na koncu su ipak ispali, iako su u prvoj kvalifikacijskoj utakmici s KTC-om slavili s čak šest golova razlike.

- Nazvao bih to spletom okolnosti. Bilo je tu svega, ali činjenica je da u zadnje tri godine situacija u klubu nije sjajna. Dosta je tome doprinio i COVID, ali i to što smo mi mala sredina te ne možemo dovesti igrače za veći roster. Pa kad vam se u tako kratkom rosteru zaredaju ozljede, to se osjeti na rezultatima. Potom su tu i odlasci igrača u inozemstvo koje mi jednostavno ne možemo zadržati jer financijski ne možemo parirati, pojasnio je situaciju u umaškom klubu trener Lisica. I potom se još malo osvrnuo na sezonu, odnosno čudan sistem natjecanja koji je Umag stavio u nepovoljan položaj u odnosu na konkurenciju.

- To se najbolje vidjelo na startu Lige za ostanak. Mi smo u prvom dijelu sezone svladali i Poreč i Goricu koji su ušli u Ligu za prvaka i zbog toga smo u nastavku natjecanja ostali bez tih bodova. I još kad se u takvoj situaciji poklopi da zaredaju ozljede, kao što se nama dogodilo, nađeš se u problemu. Suparnici su se još pojačali pa smo mi puna tri mjeseca svaku utakmicu igrali "na nož". Živjeli smo pod stresom jer nas je svaki "krivi korak" mogao stajati ispadanja iz lige. Na koncu nas je sve to ipak stajalo gubitka premijerligaškog statusa. Iako ja i dalje smatram da smo bolji od KTC-a, mada oni nisu neiskusna momčad. Daleko od toga jer riječ je uglavnom o igračima koji su igrali Premijer ligu u dresu Bjelovara, Dubrave i Sesveta, a imaju i dva odlična golmana.

Kostur momčadi

Nakon ovakvih šokova i ispadanja logično je pitanje kako dalje? Odnosno, ostaju li trener i igrači u klubu.

- Prvo ću se odmoriti, a potom je na upravi kluba da odluči kako dalje, u kojem će smjeru klub krenuti. Mi smo malo mjesto s velikom rukometnom tradicijom. Nažalost, nemamo baš neke uvjete za rad. Naime, ostali smo na jednoj dvoranici, onoj u Stella marisu, koju koristimo i rukometašice i mi. Imamo termine treninga od sat i pol u različito vrijeme, što nikako nije dovoljno. Tu je i dodatni problem jer mi nemamo riješen transport svih dobnih skupina. Jednostavno nemamo osnovne uvjete za dobar rezultat i to bez obzira na tradiciju. Stoga je na Gradu Umagu i klubu da to riješe.

Kad je o igračima riječ, u prvom je planu rad s mladima. Klasično.

- Mi stvaramo igrače praktički iz osnovne škole i na taj smo način punih devet godina zaredom igrali u Premijer ligi. To je vrhunski uspjeh, da sve ove godine konkuriramo najboljim hrvatskim klubovima sa svim ovim problemima i bez velikog sponzora. Mi smo novac dobiven iz gradskog proračuna skromno vrtili, ali bilo je tek pitanje vremena kad ćemo pokleknuti. Nije drama što se to sad dogodilo. Treba nastaviti raditi s mladima, razvijati djecu. Samo to ostaje u situaciji kad ne možeš bez novaca napraviti profesionalan klub. Nema očajavanja. Pa ni Metković nije 15 godina bio u premijer ligi. Sad su došli do novaca, skupili su struku i imaju dobru generaciju. Tako smo i mi imali prije deset godina. Za budućnost ne treba brinuti, imamo kostur mladih igrača koje prevode Krupić, Sven Matijević i Horozović. Oni su mladi, ali imaju iskustvo igranja Premijer lige. No, rukomet je zahtjevan sport i ne može se igrati bez 16 igrača i još tri ili četiri u rezervi. Nije to lako složiti i zato treba vidjeti kako ćemo dalje, zaključio je trener Lisica.

Povezane vijesti

• Porečani se oprostili od Europe
• Croatia Cup: Kauboji tranzicijom slomili suparnika
• Rukometašice Umaga proigrale u nastavku