Nismo se zasitili pobjeda. Uvijek smo maksimalno "napaljeni" i na svaku utakmicu gledamo kao na novo dokazivanje, priliku da pokažemo da smo još bolji nego što to mnogi misle, kaže Tedi Husarić, osnivač, igrač i voditelj MNE Veruda

Kad je tog 25. prosinca 2018. godine Daniel Moravac realizirao sedmerac za pobjedu MNE Verude nad klincima Pizzerije Jupiter u finalu malonogometnog turnira "Moja ulica, moja ekipa" parket dvorane koja nosi ime ponajboljeg hrvatskog sportaša svih vremena preplavile su emocije. Okruglih 40 godina nakon što je u Domu sportova "Mate Parlov" odigrano prvo izdanje ponajveće pulske sportske fešte, pobjednički pehar po prvi put nije napustio kvart iz kojeg je cijela ta priča krenula i to je zaslužilo da se proslavi na pravi način. Trijumf mlađahnih Verudeža bio je iznenađenje za mnoge, no Tedi Husarić, jedan od aktera tog uspjeha, vjerovao je u projekt čiji je bio inicijator.

Ovdje je sve počelo - na igralištu Osnovne škole Veruda

- Nedostajalo nam je te godine nekoliko igrača, a slična je situacija bila i s Palermom te sam potencirao da se spojimo u jednu momčad, što smo i napravili doslovno desetak dana pred početak "Ulice". Svima sam govorio da možemo napraviti velike stvari i stvarno sam vjerovao u to, a taj je osjećaj samo rastao iz dana u dan te sam prije nego što je "Ulica" krenula, svima rekao da ćemo je osvojiti. Na kraju se ispostavilo da sam bio u pravu, prisjetio se Tedi Husarić. - Pokazali smo te godine da možemo igrati protiv svakoga i ta činjenica da svakoj momčadi možemo parirati napunila nas je dodatnim samopouzdanjem. Pomoglo nam je to da ojačamo u svim segmentima, podignemo kvalitetu svoje igre i kad je nakon godinu dana došla nova "Ulica" imao sam osjećaj da nam nitko ne može ništa. Iskreno, bilo me u tim trenucima malo i strah da više nećemo imati onakvu podršku s tribina kao što smo je imali godinu ranije te da će se navijači okrenuti nekim novim, još mlađim momčadima, ali to se nije dogodilo. Opet smo privukli cijelu dvoranu na našu stranu, a razlog tome, po meni, leži u činjenici što su ljudi vidjeli da igramo za svoj kvart te da smo spremni na svakoj utakmici ostaviti srce na terenu.

Igralište zamijenio klupom - Tedi Husarić (Danilo MEMEDOVIĆ)

Te 2019. godine Tedi je ulogu igrača sve više počeo pretpostavljati onoj voditelja s klupe. Odigrao je jednu utakmicu, realizirao penal u finalu, ali sve je manje vremena provodio na parketu.

- Dečki su svi od reda jako kvalitetni, ali sve su to "mlade i lude glave" koje netko treba koordinirati, a to je teško raditi ako se istovremeno i igra. Zaigram još s vremena na vrijeme poneku utakmicu na nekom turniru, nije da ne mogu, ali sve se više okrećem klupi, istaknuo je Tedi, kojem se obim posla povećao s činjenicom da Verudeži više ne dolaze na utakmice s jednom, ili nijednom zamjenom, već s poprilično širokom klupom. - Moj brat Elvir igra u Italiji, a Daniel Moravac i Manolo Bilić su u Njemačkoj te, kako nas je bilo malo za Gradsku ligu, morao sam pronaći neke druge igrače. Kad smo se kompletirali ti su dečki ostali s nama, pa nas sada na utakmicama bude i po 12 igrača, pun zapisnik, ali nema među nama nikakve svađe. Netko igra više, netko manje, ali odlična smo klapa i nitko se zbog ne buni zbog minutaže.

Novi trijumf - Verudeži slave osvajanje labinskog turnira Me Gusta

Ono što mnoge njihove protivnike baca u očaj je činjenica da, bez obzira što idu iz pobjede u pobjede, Verudežima motiva ni najmanje ne nedostaje.

- Svakom turniru pristupamo kao da nikad ništa u životu nismo osvojili. Nismo se zasitili pobjeda. Uvijek smo maksimalno napaljeni i na svaku utakmicu gledamo kao na novo dokazivanje, priliku da pokažemo da smo još bolji nego što to mnogi misle. Shodno tome, jedva čekamo sljedeći vikend kad će se na Verudeli igrati veliki turnir na koji će doći momčadi iz cijele Hrvatske, osvajači svojih gradskih liga. Bit će to prilika da pokažemo da smo najbolja momčad, ne samo u Istri, nego i šire, uvjeren je Husarić. - Ne bježimo od toga da nam je "Ulica" najvažnija od svih turnira na kojima nastupamo te da ove godine želimo uzeti treći naslov u nizu i tako zapečati sve ovo što smo dosad napravili. Kutija šibica? Nismo još nikad na njoj nastupili i teško ćemo to napraviti ove godine jer želimo obraniti naslov na "Ulici", a ta se dva turnira teško mogu igrati paralelno.

U dvije godine 18 finala i 12 naslova

U nepune dvije i pol godine, Verudeži su odigrali 18 finala i pritom slavili 12 puta. Uz dvije "Ulice" osvojili su dvije Malonogometne lige Grada Pule i dvaput bili najbolji na turniru u Padovi, čemu su pridodali po jedan trijumf na turniru u Udinama, futsal Ligi prvaka Istre, pulskom Uskršnjem turniru i labinskom turniru Me Gusta. Usto su upisali po jedno prvo i jedno drugo mjesto na memorijalnim turnirima Franko Mileta i Franko Radolović, dok su na onom u spomen na Vladu Peleska - Masnog triput bili drugi, a na drugoj su poziciji okončali i svoj nastup na turniru u Opatiji.

Sljedeći korak Druga HMNL

Da su se Verudeži izdigli iznad haklerske družine iz kvarta potvrđuje i činjenica da su počeli snimati svoje utakmice, pa kad one završe, svi zajedno sjednu u neki kafić i onda kreću analize.

- Nastojimo se stalno dizati na viši nivo, pa smo tako ove godine planirali prijaviti se za nastup u Drugoj hrvatskoj malonogometnoj ligi, u kojoj nastupa Futsal Pula. Na žalost, ova korona malo nam je poremetila planove te nismo uspjeli pronaći još dva-tri sponzora koji bi nas podržali i uz čiju bi se pomoć popeli još jednu stepenicu više. Što ne znači da smo od toga odustali. Ima vremena, dečki su mladi i to će nam sigurno biti sljedeći korak, kad se cijela ova situacija normalizira, iznijeli su Tedi i Krešo u glas jedan od ciljeva za budućnost.

KREŠO OREŠKOVIĆ, NAJVJERNIJI NAVIJAČ KOJI NE PROPUŠTA NITI JEDNU UTAKMICU: "Više od pobjede vole osjećaj dominacije na terenu"

Da su Verudeži puno više od malonogometne družine najbolje može potvrditi Krešo Orešković, koji je samog sebe opisao kao prijatelja iz kvarta.

- Da uzmemo plan grada Pule, zabodemo u njega šestar i napravimo krug, svi mi živimo tu unutar kilometar-dva i stoga smo drugačiji od većine momčadi koje se skupljaju od turnira do turnira. Ovi dečki su stalno zajedno, idu zajedno na more, piju i jedu zajedno, čak i novine čitaju zajedno. Klapa je to koja se stalno druži i to im daje dodatnu snagu, slikovito je opisao Krešo. - Kao mlađi sam i ja igrao nogomet, ali kad sam otišao na FER u Zagreb, prestao sam i postao "vođa momčadi" sve do spajanja s Palermom kad je tu ulogu preuzeo Tedi. Po okončanju fakulteta zaposlio sam se u struci i ostao u Zagrebu, ali pokušavam se na sve načine vratiti doma. Previše sam vezan za Pulu, a dok to ne ostvarim, ne ostaje mi ništa drugo nego da stalno putujem gore-dole kako ne bih propustio nijednu utakmicu.

Iz pozicije gledatelja Krešo svjedoči kako Verudeži napreduju iz dana u dan.

- Kad su prve godine osvojili "Ulicu" bio je to šok. Bili su zanimljivi dečki za koje je većina čula i znala da dobro igraju, ali nitko im nije dao prevelike šanse da bi mogli otići do kraja. Oni su uspjeli, ali bio je to turnir na kojem su igrala imena, a kad su obranili naslov na "Ulici" to su napravili kao momčad. Bez obzira tko je bio na terenu, u svakom se trenutku znalo da je to Veruda koju ne možeš zaustaviti na način da uštopaš jednog ili dvojicu igrača. Tko god igrao bili smo opasni i držali tempo kojem se jako teško prilagoditi, naglasio je Krešo. - Ono što je posebno fascinantno, to je dominacija na terenu. Gledao sam puno utakmica i nijednom još nisam vidio da je netko protiv nas dominirao, dok s druge strane, ovi dečki taj osjećaj dominacije na terenu vole više i od same pobjede. Stoga nakon nekih poraza u finalu ne budu previše razočarani i ljuti, jer su bili svjesni da su odigrali savršenu utakmicu u kojoj su u svim segmentima nadjačali protivnika, a manjak sreće ili jedan promašeni penal koštao ih je pobjede.

Povezane vijesti

• Moja ulica, moja ekipa: Šijanci se oprostili
• MOJA ULICA, MOJA EKIPA: U završnici borbe za seniorski naslov tri nositelja i mladi Šijanci
• U petak počinje 33. izdanje pulskog turnira "Moja ulica, moja ekipa"