(Arhiva Glasa Istre)
Sedmi nastup na svjetskoj smotri hrvatska nogometna vrsta otvorit će današnjim dvobojem s Engleskom. Kako vidi 12. međusobni ogled ovih dviju reprezentacije s nama je podijelio Puljanin Elvis Scoria, nekadašnji uspješni igrač i trener između ostalih pulskog i riječkog prvoligaša, a danas respektabilni komentator i analitičar.
– Sudbina nas stalno veže s Englezima. Neću zaboraviti kad smo ih dobili na Wembleyju na utakmici koju je njihov izbornik vodio s kišobranom u ruci, a svima nam je još u sjećanju 2018. godina i polufinale u Rusiji, infarktni dvoboj u kojem smo upisali vjerojatno najveću pobjedu u našoj nogometnoj povijesti.
Gledamo li posljednjih 20 godina, Engleska je uvijek na velikim natjecanjima imala odličnu momčad s vrhunskim igračima, ali za razliku od ostalih najboljih svjetskih reprezentacija koje su, prije ili kasnije, naplatile svoju kvalitetu, nikad nije uspjela otići do kraja. Izgubili su Englezi dva posljednja finala EP-a, od kojih jedno pred svojim navijačima i to od Italije, koja se u međuvremenu triput nije plasirala na SP.
Današnja Engleska, barem na papiru, ne izgleda onako moćno kao u bliskoj prošlosti.
– Imaju dvije izuzetno jake točke, a to su Kane i Rice. Na njih se uvijek mogu osloniti, no pitanje je može li to biti dovoljno. Meni osobno čini se malo kratko, puno je tu upitnika jer imaju dosta novih igrača i usto ih muče ozljede. Kod Sake se u Budimpešti vidjelo da nije pravi te je u finalu Lige prvaka bio najlošiji u momčadi Arsenala, isto kao što i Bellingham nije bio pravi cijelu sezonu, ali puno puta bi takav igrač »eksplodirao« na velikom natjecanju.
Malo me iznenadilo što izbornik Tuchel nije poveo barem jednog između Palmera i Fodena, jer imaju drugačije karakteristike od ostalih engleskih igrača. Možda je htio imati ratničku momčad, fizički jaku koja će pokušati nametnuti svoj ritam. Dok se Englesku očekuje u formaciji 4-2-3-1, dilema je hoće li Hrvatska startati s trojicom ili četvoricom stopera.
– Ako krenemo s trojicom stopera, to bi trebali biti Šutalo, Vušković i Gvardiol s kojima možemo jako dobro otvarati igru. Na bokovima bi bili Stanišić i Perišić, Modrić i Kovačić činili bi par zadnjih veznih, ispred njih bi u međuprostorima djelovali Baturina i Petar Sučić, a u špici vidim Budimira ili Musu kojem je Dallas domaći teren. Ta bi se formacija obrambeno pretvarala u 5-4-1, puno veznjaka nudili bi dobar posjed, ali ne i previše brzine, što znači da bi do protivničkog gola trebali doći igrom, a ne dugom loptom ili loptom u prostor.
Trojica stopera mogu biti i priča varalica, a ako se izbornik Dalić odluči na četvoricu u zadnjoj liniji, u njoj ne vidim Vuškovića, već nekog iskusnijeg. Perišić bi u tom slučaju bio lijevo krilo, Mario Pašalić desno, a Sučić polušpica jer može ući u posjed. Sučića se može i povući na zadnjeg veznog umjesto Kovačića čime bi se rasteretio Modrić, a onda bi se na polušpicu mogao gurnuti Kramarić, Baturina ili Vlašić.
Prilagodba na vremenske uvjete u Dallasu mogla bi biti ključ današnje utakmice.
– Velika vrućina sa sobom vuće patnju na terenu i to bi naši stariji igrači mogli osjetiti. Ne smijemo si dopustiti da se natrčavamo s Englezima, već trebamo naše dobre strane pokušati gurnuti u prvi plan, a njihove neutralizirati. Fizički su jači od nas, dolaze iz najkompetitivnije lige na svijetu i morat ćemo ih umrtviti, nametnuti svoj stil igre i odvesti utakmicu na naš mlin.
Važno će biti spustiti loptu, imati dobar posjed i biti oprezan na skoku, a u tome bi nam trebalo pomoći iskustvo, mentalitet i samopouzdanje koje imamo na velikim natjecanjima i daje nam dodatnu snagu.