U subotu i nedjelju, uoči Dana grada Rovinja i blagdana Sv. Eufemije održati će se Rovinjska noć, najstarija hrvatska turistička fešta s 55-godišnjom tradicijom. Međutim i ove će, ponovno rekordne turističke godine, izostati dvije atraktivne manifestacije po kojima je Rovinj poznat cijeloj zemlji. Riječ je o jedinstvenoj, atraktivnoj jednodnevnoj likovnoj izložbi na otvorenom Grisiji, koja se tradicionalno održavala druge nedjelje u kolovozu i velikoj grupnoj izložbi poznate rovinjske Likovne kolonije, priređivanoj krajem srpnja.

Organizatori iz Muzeja Grada Rovinja su posljednju "pravu" Grisiju, priredili 2018. godine. Slijedeće dvije bile su više simboličkog značenja. Tako je Grisia iz 2019. posvećena te godine preminulom velikom rovinjsko-pariškom slikara Brunu Mascarelliju, pa je priređena u dvorištu njegove kuće čije je pročelje naslonjeno na kultnu rovinjsku ulicu. Posljednja Grisija je 2020., ponovno u manjem krugu uzvanika, te uz poštivanje epidemioloških mjera, bila obilježena upravo u njegovu dvorištu. Tom je prigodom kao svojevrsni hommage izloženo nekoliko djela Bruna Mascarellija, Zore Matić, Marčela Brajnovića i Slobodana Vuličevića, osnivača znamenite izložbe. Iz Muzeja Grada Rovinja su tada poručili da je ta i takva izložba "svojevrsna najava i prvi korak ka ponovnom vraćanju sjaja i važnosti Grisije u budućnosti".

Posljednja 66. skupna izložba Likovna kolonija Rovinj 2019, također posvećena preminulom Brunu Mascarelliju, suosnivaču izložbe i muzeja, priređena je krajem srpnja 2018. Umjesto u velikoj galeriji na prvom katu Muzeja Grada Rovinja, kao što je to bilo uobičajeno, održana je na skučenom drugom katu. Ipak i u takav prostor uspjelo se utrpati radove respektabilnih 60 umjetnika, ponajviše iz Istre, ali i iz Zagreba i Rijeke, pa i inozemstva, od kojih je većina vezana za Rovinj. Znakovito, na otvaranju izložbe nisu, kao svih prethodnih godina i desetljeća dodijeljene nagrade.

Ni Grisia ni Likovna kolonija nakon toga nisu bile u središtu zanimanja Muzeja Grada Rovinja. Zgrada muzeja je, naime, ušla u višegodišnju rekonstrukciji, koja bi po planovima trebala biti dovršena 2024. godine. Dosadašnja ravnateljica Muzeja Grada Rovinja Tajana Ujčić, koja je na pola svog četverogodišnjeg mandata 27. srpnja dala ostavku na sjednici rovinjskog Gradskog vijeća, je u izvješću o radu Muzeja u 2021. godini o ovim manifestacijama napisala: "U okviru aktivnosti Likovna kolonija i Grisia u 2021. godini sama manifestacija nije realizirana jer je trebala biti bienalna, ali se nije iznašao način (su)financiranja koji bi omogućio da se ista realizira kao objedinjena, osuvremenjena i rebrendirana manifestacija, a Muzej se rasteretio organizacije".

U tijeku je natječaj za izbor ravnatelja/ice Muzeja Grada Rovinja, a kao v.d. ravnateljica Tanja Ranić Rovis nam nije bila u mogućnosti komentirati hoće li Muzej Grada Rovinja, kojeg su, ponovno napominjemo, osnovali likovni umjetnici, biti i dalje organizator Grisije i Likovne kolonije. Budući da je galerija Adris, koja je velikim ciklusom izložbi suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika, koje je priređivao Igor Zidić, zbog epidemije koronavirusa također privremeno zatvorena, donedavno bogat i raznovrstan likovni život Rovinja, što je godinama bio jedan od motiva dolaska u ovaj pitoreskni grad, koji je sam po sebi jedna velika živa slika, pao je u sivilo.

Za sada galerijsku djelatnost u Rovinju spašava Pučko otvoreno učilište Grada Rovinja. Od kada je na njegovom čelu agilna Dubravka Svetličić, strukom i opredjeljenjem istaknuta promotorica likovne umjetnosti, rovinjsko Pučko učilište kontinuirano priređuje izložbe u gradskom Multimedijalnom centru. Ovaj višenamjenski prostor ima velike zidne površine i potrebnu opremu, pa je pogodan i za održavanje velikih grupnih izložbi.

Stoga je logično da bi MMC do dovršetka opsežne rekonstrukcije drevne palače Califfi, u kojoj je sjedište Muzeja Grada Rovinja, Likovnu koloniju mogao održavati jedino u ovom prostoru. Po nama, a i mišljenju lokalnih umjetnika s kojima smo razgovarali, najbolji bi termin opet bio rujan, kada u Rovinju uz Dan grada borave delegacije zbratimljenih gradova, talijanske Adrije i Camaiorea te njemačkog Leonberga. Uz to, u ovo vrijeme u Rovinju borave esuli, Rovinjci koji su u metežu nakon Drugog svjetskog rata morali napustiti svoje domove, ali su i dalje emotivno vezani za svoj grad.

Početkom rujna, dok u gradu borave i brojni turisti, mogla bi se prirediti i Grisia. Dakako, ta je ulica s vremenom, zbog obnove pročelja zgrada i brojnih lokala postala nepogodna za izlaganje. Međutim, uređenjem platoa ispred crkve sv. Eufemije, na koje izložba u Grisiji prelijevala i izvan gabarita ulice, jedna od mogućnosti mogla bi biti i preseljenje izložbe u nekom drugom "elitnijem" obliku na taj, za održavanje ovako velike izložbe veliki prostor. Lijepo uređeni plato - s kojeg zbog prekrasnog pogleda na atraktivni rovinjski akvatorij, park šumu Zlatni rt i otoke u velikom broju posjećuju turisti - mogao bi biti pravo mjesto za jednodnevnu likovnu izložbu na otvorenom.

No, da bi se to ostvarilo treba prvo izabrati ravnatelja Muzeja Grada Rovinja, potom uspostaviti partnerske odnose sa Pučkim otvorenim učilištem, koje se uz brojne djelatnosti uspješno bavi i izložbenom. U tome bi svoju ulogu trebao odigrati i Grad Rovinj, osnivač obje ustanove.

Edita Sošić Blažević, pročelnica rovinjskog Upravnog odjela za društvene djelatnosti, kaže da Grad Rovinj nikako ne odustaje od Grisije i Likovne kolonije, ali se zbog više sile, prvo epidemije koronavirusa i potom velike rekonstrukcije zgrade muzeja i inventarizacije muzejske građe, koja je zakonski morala biti odrađena, našao u situaciji da ne može realizirati ove dvije zahtjevna izložbe.

- Grisia i Likovna kolonija su nesumnjivo dio povijesti Rovinja. Nakon stanke, uzrokovane višom silom, obje će se izložbe rebrendiradi, u čemu očekujemo doprinos svih dionika ovih izložbi. Voljeli bi da naš Muzej kao organizator i sami umjetnici daju prijedloge gdje bi se i u kakvom obliku mogle odvijati ove tradicionalne manifestacije. Organizatori budućih izdanja ovih izložbi mogu računati na suradnju sa Gradom Rovinjom, koji u velikoj mjeri financira svoje kulturne ustanove, kaže Edita Sošić Blažević.

Treba naglasiti i da se za Likovnu koloniju veže se i cijela priča o rovinjskom muzeju. Poveznica Rovinja i Zagrebačkog likovnog kruga nastaje kada Rovinjac Francesco Cesco Dessanti već 1945. upisuje Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu. Cescova generacija dolazila je svake godine u Rovinj i boravila na otoku Sv. Andrija, koji je prema ideji istaknutog povjesničara umjetnosti i arheologa Branka Fučića trebao postati središte okupljanja umjetnika i istraživača umjetnosti, ljetna galerija i atelje na pučini.

U prvom valu, nakon 1948. u pitoresknom Rovinju svoju su inspiraciju potražili tada mladi slikari Vjekoslav Brešić, Edo Murtić i Ljubo Škrnjug. Nadalje, u grad su došli i trajno ostali Bruno Mascarelli i Zora Matić. Njih dvoje postat će ishodište Rovinjskoga likovnog kruga i svega što će uslijediti. Prvu samostalnu izložbu u Domu kulture u Rovinju imao je Bruno Mascarelli 1951. godine. Prvu neformalnu Grupu Valdibora činili su Bruno Mascarelli, Zora Matić, Žarko Naunović i Marčelo Brajnović iz Rovinjskog Sela. Svoju jedinu zajedničku izložbu priredili su 1953. u zgradi Okružnog suda u Puli kao popratni program Prvoga pulskog festivala, za koji su dizajnirali i kasnije poznati plakat.

Likovni umjetnici koji su nakon Drugoga svjetskog rata tražeći svoju inspiraciju došli u pitoreskni Rovinj doživjeli su napučeni grad. Stanje se mijenja početkom 1950-ih, kad zbog nedemokratskog režima, prije potpisivanja Londonskoga

memoranduma 1954. između Italije i Jugoslavije, Rovinj napušta većina talijanskog stanovništva.

Da bi se spriječilo propadanje urbanoga tkiva i devastacija kuća koje su postale društveno vlasništvo, gradske vlasti odlučuju pozvati slikare, književnike i druge intelektualce iz cijele Jugoslavije da se nasele u napuštene kuće s jedinom obavezom da ih održavaju. Kad je riječ o likovnim umjetnicima trebalo je samo pronaći nekoga tko ima uvid u raspoložive prostore ili se useliti i prijaviti gradskim vlastima. Grad se nudio kao na štafelaju. Lakše je bilo dobiti nekretninu za atelje i galeriju negoli slikarsko platno, kistove, boju ili hranu.

Iako većinu godine izvan glavnih političkih i umjetničkih tokova, Rovinj ljeti postaje mjesto susreta, dolazaka i odlazaka u Zagreb, Beograd, ali i Milano, Pariz ili München, koji su nudili više mogućnosti mladim, ali i afirmiranim umjetnicima. Postupno kroz pedesete i šezdesete godine prošlog stoljeća starogradsku jezgru naseljavaju umjetnici iz cijele Jugoslavije, uglavnom iz Zagreba i Beograda, raznih identiteta, političkih opredjeljenja i umjetničkih afiniteta.

Ljeti u Rovinju pronalaze utočište i inspiraciju, mjesto za odmor. Stvaraju, druže se i spontano okupljaju u likovnu koloniju, koja je imala 34 člana iz zagrebačkog i 11 iz beogradskog likovnog kruga. Iz Zagreba tih godina u Rovinj dolaze Biserka Baretić, Lidija Salvaro, Josip Vaništa, Slobodan Vuličević, Bogumil Car, Stipo Praljko, Stojan Aralica, Ivo Steiner i drugi. Slobodan Vuličević i Bogumil Car se tu trajno naseljavaju.

Rovinjski Muzej osnovan je 1953., a počeo je djelovati 1954. godine. Za prvu upraviteljicu postavljena je slikarica i grafičarka Zora Matić. Fundus suvremenih likovnih djela, Moderna galerija, nastajala je donacijama umjetnika i otkupima. Prvi put je predstavljen javnosti u kolovozu 1954., a nakon pauze ponovno je otvoren 1961. Bruno Mascarelli bio je član inicijativnog odbora i muzejskog savjeta. Za upravitelja je imenovan Anton Pauletić. Prisutnost umjetnika u Rovinju pridonijela je razvoju bogate galerijske djelatnosti Muzeja.

Rovinjski umjetnici bavili su se i primijenjenom umjetnosti, izradom opreme javnih prostora, ilustracijom, izradom reklama, oblikovanjem turističkih materijala, opremanjem barova, hotela i turističkih naselja. Neki su hoteli i kavane sa slikama, muralima, tapiserijama, reljefima, mozaicima i namještajem oblikovanim po mjeri izgledali gotovo poput muzeja suvremene umjetnosti

Dolaze prvi rijetki turisti, umjetnici vide priliku za prodaju slika i izlažu na ulici Grisia, najkraćoj poveznici od središnjeg trga do monumentalne crkve sv. Eufemije. Tako nastaje galerija na otvorenom. Grisia (hrv. siva) više nije bezlična već postaje umjetnička.

U organizaciji članova Umjetničke kolonije Rovinj od 1967. druge nedjelje kolovoza održava se Grisia, jednodnevna izložba na otvorenom, koja je postala sinonim likovnog života Rovinja. Umjetnici bi na dan održavanja Grisije svoje ateljee premjestili na ulicu, prvonagrađeni su uz novčane naknade dobivali pršut i sir, ali su mnoge slike i otkupljivale i rovinjske tvrtke, arhitekti i obrtnici. Procjenjuje se da je Grisiju na dan održavanja izložbe od 9 do 21 sat, koliko je trajala izložba, jedno vrijeme i ex tempore, znalo posjetiti i do 15 tisuća ljubitelja umjetnosti i turista.

U doba prije telefona i televizije različite generacije umjetnika dolazile su u Rovinj i na Grisiju po inspiraciju i druženje, stječući uvid u recentno likovno stvaralaštvo. Zamišljena kao turistička manifestacija sajamskog tipa i mjesto druženja, bez velikih umjetničkih zahtjeva, s vremenom je navalom prodavača suvenira gubila na atraktivnosti; postavši žrtvom masovnog turizma. Ipak, i na posljednjim izložbama prije pandemije na Grisiji je nastupalo 50-ak akademskih lik umjetnika.

Sama Likovna kolonija nije bila administrativna organizacija niti skupna izložba. Jednom godišnje u muzeju su se našli umjetnici i izložili radove nastale tijekom boravka u Rovinju. Tako se naziva do 1975., kad neformalna skupina postaje udruženje umjetnika Likovna kolonija Rovinj, čije je djelovanje uređeno statutom.

Postupno, posebice nakon početka Domovinskog rata, Likovna kolonija polako gubi rovinjski atribut ali opstaje kao trajni umjetnički brend. Više je ne organiziraju umjetnici koji borave u Rovinju, ali na njoj izlažu svi relevantni umjetnici iz Istre, ali i iz Zagreba, koji su kao vikendaši ostali trajno vezani za ovaj grad.Ipak, zahvaljujući fundusu rovinjskoga muzeja nastalog za tih i kasnijih godina sa preko dvije tisuće umjetnina Rovinj ostaje trajni marker u likovnom životu Istre, Hrvatske i Jugoslavije u drugoj polovici 20. stoljeća, te ga treba vrednovati u tom povijesno-umjetničkom kontekstu.

Rovinj i dalje ima puno umjetnika

Jedno od obrazloženja za neodržavanje izložbe Likovne kolonije bilo je da u Rovinj više ne dolaze umjetnici. Rovinj međutim ima respektabilni broj likovnih umjetnika. Tu je npr. rođen i često boravi Goran Petercol. Stalni stanovnici su i renomirani Rajko Svilar, Davor Rapaić i Nikola Ražov. Tu su i brojni umjetnici mlade i srednje generacije, počevši od poznate likovne obitelji Marčela Brajnovića - Tomislav Brajnović, Petar Brajnović i njihova sestra Vida Đuran. Nadalje u Rovinju žive i djeluju domaći umjetnici Branko Kolarić, Robert Sošić, Aleksandar Garbin, Andrija Milovan, Maria Ćurčić, Rino Banko i drugi. Ljeti u Rovinju borave brojni likovni umjetnici iz zagrebačkog likovnog kruga, koji su kao vikendaši vezani za Rovinj. Najpoznatiji od njih je Željko Kipke. Tu su i poznati konceptualni umjetnici i performeri Vlasta Delimar i Vlado Martek…

Gdje je nestao RAP?

U polemikama oko Grisije i Likovna kolonije pomalo se zaboravilo na Rovinjski Art Program (RAP), izložbeni program suvremene umjetničke prakse, koji je nekadašnji Zavičajni, sada Muzej Grada Rovinja, priređivao od 1994. u desakraliziranoj crkvi sv. Tome u povijesnoj jezgri. Uz Gorana Petercola, Damira Sokića i Leonidu Kovač, programe u ovom originalnom prostoru vodio je viši kustos Dario Sošić, koji je cijeli svoj radni vijek odradio u rovinjskom Muzeju. Osobita pozornost RAP-a bila je usmjerena prema konceptualnoj umjetnosti, ambijentu i performansima i akcijama, video artu i međunarodnoj kulturnoj suradnji, pa je po tome bio avangarda među hrvatskim likovnim programima. I ovaj je program zbog epidemije koronavirusa naprasno prekinut.

Povezane vijesti

• Rovinj se trese u ritmu salse
• The World prvi cruiser u Rovinju
• Talijanski carabinieri na rovinjskim ulicama