NAJNOVIJE


DIZAJNER SVJETSKOG GLASA U PULI

MIRKO ILIĆ: Ja mislim da ljudi koji su slušali Pink Floyde nisu klali!

Mirko Ilić: Suvremena desnica je lukava i kreativna u prigušivanju prostora tolerancije (Danilo MEMEDOVIĆ)

Volio sam Floyde i taj "The Dark Side of the Moon" bio mi je vrlo simboličan. U Engleskoj sam pronašao gospodina Georgea Hardiea, koji je to narisao, a koji je s rapidografom istočkao prvu ploču Led Zepelina. Pronašao sam ga da mu kažem: "Hvala". Ipak te omote gledam cijeli život. Tu sam mu zahvalu dugovao, kao i Bućanu, Arsovskom i Boureku

Prvo je naš daleko najpoznatiji dizajner, zanimljiv, šarmantan, duhovit i angažiran Mirko Ilić oduševio pulske srednjoškolce, vješto im u ponedjeljak na Sajmu knjige 60 minuta govoreći o (zlo)upotrebi simbola i njihovoj mutaciji u neonacističke simbole, posebno među nogometnim navijačima, uz brzu projekciju slika, duhovite komentare i impresivan aktivistički entuzijazam.

- Kukasti križ je na Nepalu simbol sreće. Mi smo ga uništili, ne oni. To što se ja naježim kad ga vidim, to je moj problem. Ali vidim da mnogi ne prepoznaju te nove neonacističke simbole. Suvremena desnica je lukava i kreativna u prigušivanju prostora tolerancije, kazao je vitalan 62-godišnji dizajner i strip crtač.

Ping-pong sa sistemom

Navečer je, pak, predstavio njujorško izdanje knjige "Head To Toe: The Nude in Graphic Design" koju je kreirao sa Stevenom Hellerom, a na jučerašnjem "Doručku s autorom" pojasnio svoje stavove u izravnom televizijskom prijenosu na Trećem programu HTV-a. Rođen 1956. u Bijeljini, već je kao 30-godišnjak u New Yorku ilustrirao naslovnice Timea, a afirmirao se u strip grupi Novi kvadrat, kao reformator Poletova novog likovnog formata. Dizajnirao je omote za niz albuma grupa Novoga vala, od kojih će onaj za prvi album Prljavoga kazališta ostati zapamćen, kao i plakat za film "Ko to tamo peva".

- Mene je jako veselilo igrati ping-pong sa sistemom. Otišao sam u Ameriku da se ne promijenim; da se borim protiv sistem tamo, rekao je i nastavio. "Recite mi jednog velikog umjetnika s Havaja. Nema ih! Jer nema frikcije (trenja, razdora). I Mozart je vjerojatno uspio jer ga je tata zlostavljao, a mama štitila. Frikcija stvara art, kazao je Ilić. Prisjetio se kako ga je Boško Petrović vodio na večere s mladim damama, a kasnije je shvatio da ga je taj mag jazza koristio kao kamuflažu u osvajanju.

Ilićev prvi omot za ploču bila je ona za "Rimsku ploču" Arsena Dedića. Vjerojatno je to, kaže, bila njegova najužasnija naslovnica, no onda je uslijedio njegov najpoznatiji rad, ploča Prljavog kazališta s famoznim jezikom sa zihericom. U Zagrebu mu se studio zvao "Sporo , loše, skupo" (nitko se, kaže, nije imao žaliti na bilo što), a u Americi 'Mirko Ilic Coroporation'.

- Kad u Americi bankrotirate, nikad više ne možete staviti dotadašnji naziv tvrtke. A ja sam stavio svoje ime na stol! To je vrlo važno. To znači i da ćete baš vi dotaknuti rad, kazao je. Disleksičar je, teško mu je čitati, ali voli sličice i u vezi s time ima izrazito jaku memoriju. U sva tri pulska predstavljanja naglasio je da su ga i kao autora i kao čovjeka kreirali njegovi idoli Boris Bućan i Mihajlo Arsovski, kao i Zlatko Bourek.

Alergičan na glupost i prašinu

- Ja mislim da ljudi koji su slušali Pink Floyd nisu klali! Volio sam Floyde i taj "The Dark Side of the Moon" bio mi je vrlo simboličan. U Engleskoj sam pronašao Georgea Hardiea, koji je to narisao. Inače on je s rapidografom istočkao prvu ploču Led Zeppelina. Engleski gospodin niskog rasta, ćelav, puši cigaru, pije viski - pronašao sam ga da mu kažem "hvala". Ipak te omote gledam cijeli život. Ja sam mu tu zahvalu dugovao, kao i Bućanu, Arsovskom i Boureku, nastavio je Ilić. Na pitanje napada li kapitalizam tu velikodušnost, brzo je odgovorio: "Kapitalizam je predivna ispričnica za okrutne ljude!"

- Alergičan sam na glupost i prašinu. Brana Crnčević jednom je rekao, dok je još bio pametan: "Duboko u svakom čovjeku krije se govno". I fizički i moralno. Svi to imamo. Samo je pitanje hoćemo li to donijeti na površinu. Mene od nekih stvari koje sam napravio prije 40 godina još uvijek boli stomak. Ali još uvijek nastojim to popraviti... A kriviti ovo, ono, sve sisteme… ne bu išlo, prosvjetiteljski je zaključio Mirko Ilić. (Zoran ANGELESKI)


Podijeli: Facebook Twiter