NOEL ŠURAN PREDSTAVIO PROJEKT "SAM SOBON"
Ki će, more se lako navaditi - kantati
(D. MEMEDOVIĆ)
Snimao sam zaboravljene stare napjeve, ali sam sa sobom, prvo napjev na debelo, a zatim bih postojećoj snimci nadodao tanki glas. Dobrim slušanjem i imitacijom, svatko može naučiti pjevati ove pjesme. Dvije studentice zagrebačke Muzičke akademije naučile su i zvučale kako da su z Rovinjskog sela, kazao je Šuran
"Dosta je teško danas naći kumpaniju s kojon se more kantati. Ostale su samo smotre i festivali tradicijske glazbe, no oni su hermetični, uštogljeni, nemaju onu životnost. Folklorna društva imaju svoje prostore, no ona su institucionalizirana, a ostali nemaju gdje to izvoditi. Trenutno se u Istri na tim smotrama i susretima pjevača može čuti desetak tradicijskih napjeva, koje se stalno i svugdje izvode. Zanemaren je taj socijalni moment. Nekad je bija mirakul tega. Sjećam se kako se samo unazad desetak godina moglo čuti mnogo više napjeva koji su danas pali u zaborav. U ovom radu snimao sam upravo te zaboravljene stare napjeve, ali sam sa sobom. Najprije bih snimio napjev na debelo, zatim bih postojećoj snimci nadodao tanki glas. Dobrim slušanjem i imitacijom, svatko može naučiti pjevati ove pjesme. Tako su i dvije studentice zagrebačke Muzičke akademije na kraju naučile i zvučale kako da su z Rovinjskeg sela, kazao je kulturni antropolog Noel Šuran, predstavljajući svoj projekt "Sam sobon" u Dnevnom boravku Rojca. Nakon prezentacije nastavio je s vođenjem glazbene radionice "Remiks identiteta 6" udruge Metamedij.
Snimajući prvo napjev na debelo, a zatim viši registar, Šuran je rekonstruirao mnogo pjesama koje više nitko nije u stanju izvoditi, s jedne strane jer mnogi pjevači više nemaju svoje pjevačke parove (radi bolesti, smrti i slično), a s druge strane zbog nedostatka druženja i slobodnog vremena. Za vrijeme predavanje čuli smo tako snimljene 'Zelene se šinokoše na njin rastu violice", "Šenice su klasale tri se cure sastale", "Pred vašema vrati ladonja je zelena", "Na gori je bura pod goron je mraz". "Dobar mi večer mlada divojka", "Bile jesu tri sestrice"
- To je arhaična glazbena tradicija, no kad skužiš osnove, abecedu, onda nema problema. Ki će, more se navaditi bez problema, kazao je Šuran koji završava poslijediplomski doktorski studij kulturne antropologije i etnologije.
Ovaj njegov projekt podrazumijeva istraživanje, dokumentiranje, produkciju i prezentaciju tradicijskih napjeva u stilu dvoglasja tijesnih intervala. Sve je manje kantadura u Istri, a tako i tradicijskih napjeva, versi, pa je jako važno dokumentirati svaku pjesmu kako bi se sačuvala od zaborava.
Unutar tradicije tijesnih intervala postoje četiri podstila - kanat, tarankanje, diskantno dvoglasje i bugarenje. Kanat je pjevanje na 'tanko i debelo' - 'na tanko' kad gornji glas pjeva u falsetu, bilo da je riječ o dva muška glasa ili o kombinaciji muškog i ženskog, i 'na debelo' kad se pjeva u paralelnim tercama. Kanat pripada sjeverno jadranskom tipu pjevanja; pjeva se u Istri, na otocima Krk i Iž, sve do Zlarina, no prisutan je i u Italiji (Marche, Umbria) pod nazivom canto vatoccu ili canto batoccu.
Bugarenje pripada ilirsko-balkanskom obliku pjevanja koje se proširilo za mletačke kolonizacije u 16. i 17. stoljeću, a danas je prisutno još samo u sjevernoj Istri, u Lanišću i Žejanama. U tarankanju se riječi bez značenja (ta-ra-ra, ti-na-na) umeću unutar pjevanog teksta, a pretpostavlja se da se razvilo iz situacija u kojima nedostaje svirača pa ljudi svojim glasovima imitiraju svirku sopila. Diskantno dvoglasje danas je karakteristično za talijansku zajednicu u Vodnjanu i Galižani.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
