Ako si sebi na prvome mjestu i dostatan sam sebi te nisi spreman iskreno pomoći svome bratu i pružiti mu ruku, već to činiš iz koristoljublja, onda si već izabrao put u pakao. Spremaš se na mjesto gdje ćeš nastaviti živjeti sam i to je tvoj najveći pakao. I nemaš više prilike za popravak jer si na Zemlji sve promašio, priča đakon Ivan

Uz vatru iz kamina razgovaramo o biblijskim večerima - biblijskom vjeronauku za odrasle, što u Novigradu i Umagu vodi đakon Ivan Kisegi iz novigradske Župe. Nesvakidašnja tema, a toliko prisutna u životu onih kršćana koji tradicionalno ili po navici održavaju vjerske običaje bez dubljeg poniranja u suštinu značenja Božje riječi. Tema privlačna svim mislećim ljudima.

Znakovi kraj puta

- Rodom sam iz Vinkovaca, ali sam živio u Vojvodini. Zahvaljujući novigradskom župniku Milivoju Korenu došao sam u Istru 2005., u Novigrad. Održao sam 17. prosinca 2018. stotu biblijsku večer u novigradskoj knjižnici. Na ovome daru najzahvalniji sam fra dr. Tadeju Stjepanu Vojnoviću, jednom od najvećih hrvatskih bibličara, svom učitelju i profesoru na Teološkom fakultetu u Novom Sadu koji me potaknuo da postanem đakon i zadužio da nastavim slijediti njegov put, kaže đakon Kisegi.

Za fra Tadeja Vojnovića veli da je bio vrhunski intelektualac. Doktorirao je na temi iz Biblije i diplomirao na Pravnom fakultetu. Posjedovao je fotografsko pamćenje, služio se s deset jezika, čitao Bibliju na grčkome, govorio hebrejski i vodio hodočasnike u Izrael 38 puta. U 18 godina biblijskih večeri održao je 418 predavanja i najviše se brinuo tko će nastaviti njegovu misiju. Bio je srčani bolesnik i Kisegi ga je posjetio u poliklinici u Izoli 2008., gdje je čekao operaciju.

- Te prohladne večeri na odlasku iz njegove bolesničke sobe pratio me do parkirališta. I nikako da se oprostimo. To su oni mistični trenuci u kojima neizgovoreno visi u zraku, a skrovita bojazan vreba. Tada sam izustio da počinjem držati biblijske večeri sljedeći tjedan u Škropetima, malom mjestu kraj Pazina. Osjetio sam kako mu je laknulo i spremno je izjavio da sada može i umrijeti jer su njegovo ufanje i molitva uslišani. Nažalost, od postoperativnih komplikacija je umro, a ja sam održao obećanje. U Škropetima je na prvoj biblijskoj večeri bilo oko 40 mještana. Znao sam da ih je poslao fra Tadej, kazuje đakon Ivan.

Iznosi još neke detalje vezane uz svog učitelja. "Jednog ponedjeljka sredinom prošle godine skončao sam stoto predavanje biblijskih večeri u knjižnici. U to je vrijeme supruzi i meni počeo u misli navraćati fra Tadej, počeo sam razmišljati kako naći njegovu vremešnu sestru iz Zagreba kojoj sam bio izgubio svaki trag. I tada me njegova sestra nazvala. Za divno čudo, ona je meni ušla u trag. Javila mi je da je iz tiska izišla fra Tadejeva knjiga koju mi želi poslati. Zar ovo nisu očiti znakovi kraj puta? Tolike poruke primamo u simbolima, ali ih ljudi ne prepoznaju", zaključuje đakon Ivan.

Vjera i ego

Večernji susreti vjernika s Biblijom u novigradskoj knjižnici traju oko 45 minuta s diskusijom. "Govorim o euharistiji kroz povijest, uspoređujem s pravoslavljem. Mnogi vjernici danas idu u crkvu jer su tradicionalno kršćanski odgojeni i njima je to dovoljno. Ne razmišljaju o dubljim razlozima vjere, tko je za njih Isus Krist, što se s njim događalo na križu. To su pitanja na koja dobiju odgovore na biblijskim večerima", nabraja đakon.

Jesu li roditelji svjesni zašto krste djecu? "Uglavnom vele da krste djecu zbog običaja i želje da nastave put vjere. No, nije to ni blizu bitnom značenju krštenja. Krštenje govori o novom životu i rođenju koje nije biološko. Sve što je od tijela rođeno je propadljivo, ali što je od Duha rođeno ostaje vječno. Krštenjem, rođenjem iznova od Boga, postajemo zauvijek djeca Božja i možemo ga zvati svojim Ocem. Gotovo 70 posto kršćana ne razmišlja o tome, a na biblijskim večerima počinjemo razumijevati da naš život koji teče, ovaj biološki je prolazan, ali život koji smo dobili na krštenju je vječan. Samo je pitanje koliko smo spremni zadržati ovaj život koji smo dobili krštenjem ili ćemo ga prokockati. A prokockati se može ukoliko ne živimo kao djeca Božja. A to je ljubav prema nebeskom Ocu i ljudima. Kada bi ljudi razumjeli bit vjere, onda bi osvijestili tu vjeru, prevladali ego i postali zaista Božja djeca. Nije dovoljno svete sakramente odraditi tek zato jer smo kršćani", poručuje đakon.

Često svjedoči da ljudi odlaze na svetu misu, ali nisu dostigli duhovnu puninu. "Ako upitate kršćane kada se Isus rodio, mnogi će vam reći pred nešto više od dvije tisuće godina. No, on je tada samo došao među ljude, utjelovio se i postao čovjekom, jedan od nas. Isus je rođen od Oca prije svih vjekova. A vjekovi počinju teći poslije prvoga dana stvaranja. Zato kažemo da je Isus novi Adam. Jer njegovim se dolaskom ponovno broje godine, nastaje novi svijet, novo ćudoređe i vrednovanje", objašnjava đakon Ivan.

Isus je novi Adam

Dotičemo se i teme pakla koja zaokuplja i vjernike, ali i ateiste i agnostike. "Pravi kršćani vjerovanjem u Isusa biraju Boga i tako nastoje savladati svoj ego i sebičnost. Jer mi o paklu ne govorimo samo kao onostranom. Čovjekov pakao počinje na Zemlji kada promaši živjeti kršćanski. To je zaista pravi pakao! Ljudi egoisti se na ovom životnom putu upravo spremaju za pakao. Ustvari, oni se već nalaze u paklu jer su sami, a nema veće kazne za čovjeka nego biti sam. Sjetite se koja je najveća kazna za čovjeka u zatvoru -samica. Ako si sebi na prvome mjestu i nisi spreman iskreno pomoći svome bratu i pružiti mu ruku, već to činiš iz koristoljublja, onda si već izabrao put u pakao. I nemaš više prilike za popravak jer si na Zemlji sve promašio", priča đakon Ivan, najavljujući novi ciklus biblijskih večeri u Umagu u vrijeme nadolazeće korizme. (Sanja BOSNIĆ)