Ovisan sam o njoj i jako će mi biti teško prestati s igranjem te stoga ništa ne želim prebrzo prekrižiti. Dokle god mogu trčati i dok me tijelo bude slušalo, volio bih igrati. No, trebat ću vidjeti kako će se stvari razvijati tijekom oporavka koji će trajati oko šest mjeseci, rekao je Klarić

Kad smo osobama iz ovdašnjih košarkaških krugova, koje ga dobro poznaju, postavili pitanje da li je Puljanin Dražen Klarić još uvijek aktivan, odgovore koje smo dobili mogli bismo svesti pod jednu rečenicu: "Taj će igrati košarku dok je živ." U prilog toj tezi idu i brojke, koje kažu da se Klarić prije 16 godina, s diplomom Ekonomskog fakulteta u Puli, otisnuo u košarkaški svijet i još uvijek uživa u loptanju ispod obruča. Krenuo je u Njemačkoj, zatim je igrao u Slovačkoj, pa u Sloveniji, odakle se vratio u Slovačku, da bi potom otišao u Švedsku, pa je uslijedio novi povratak u Slovačku te se prije pet godina uputio u Francusku, odakle nam se javio.

- U svim prijašnjim državama nastupao sam u tamošnjem najvišem rangu, čak sam za Laško iz Slovenije igrao u regionalnoj ABA ligi. No dolaskom u Francusku promijenila su se razmišljanja. Sadašnja supruga igrala je ovdje te mi je primarno pri pronalasku kluba u kojem ću nastaviti karijeru bilo da budemo skupa i izbor je pao na Holtzheim iz Strasbourga. Premda sam u trenutku dolaska imao 35 godina, bio sam dovoljno kvalitetan da pronađem puno jači klub od petoligaša, ali rang mi nije bio prioritet i stoga već pet godina branim njegove boje. U međuvremenu smo ušli u višu ligu, u klubu su zadovoljni sa mnom, meni je ovdje lijepo i nije bilo razloga da mijenjam sredinu, rekao je Dražen Klarić. - U Francuskoj su tri najjača ranga profesionalna, dok su četvrti i peti poluprofesionalni te košarkaši uz igranje i rade. Kod nas je to riješeno na način da je predsjednik kluba vlasnik velikog trgovačkog centra u kojem sam se zaposlio, što mi donosi dodatna primanja, dovoljna za pristojan život.

Premda u lipnju puni 40 godina, Klarić priznaje da do pred dva mjeseca o prestanku igračke karijere nije niti pomišljao. Međutim, onda su stvari krenule u neželjenom smjeru, a uzrok nije bio koronavirus.

- U posljednjoj utakmici koju smo odigrali pred prisilnu stanku, bilo je to 7. ožujka, ozlijedio sam ligamente koljena i morat ću na operaciju. Kad će to biti, u ovom trenutku ne znam, jer su takvi zahvati otkazani do daljnjeg te u bolnicu ne mogu otići niti na pregled, a kamoli na operaciju, pa mi ne preostaje ništa drugo nego čekati da se smiri situacija s koronavirusom, istaknuo je Klarić. - Dobra je stvar što se mogu normalno kretati, čak mi ni koljeno nije previše nateklo, a više me niti ne boli. No, želim li dalje igrati košarku, operacija je nužna.

Da se nađu u njegovoj koži, većina sportaša podvukla bi crtu pod svoju igračku karijeru, ali Klarić ne želi tek tako okačiti patike o klin.

- U ovom trenutku ne razmišljam na način da je mojoj igračkoj karijeri došao kraj. Fizički se stvarno odlično osjećam i da se nije dogodila ova ozljeda, sigurno bih još dvije-tri sezone odigrao bez problema. Stoga ću najprije otići na operaciju, a onda ću nakon nje vidjeti kako ću se osjećati i na osnovu toga donijeti konačnu odluku. Otvorene su obje opcije, da nastavim i da prekinem, naglasio je Klarić. - Košarka je cijeli moj život, mogu slobodno reći da sam ovisan o njoj i jako će mi biti teško prestati s igranjem te stoga ništa ne želim prebrzo prekrižiti. Dokle god mogu trčati, i dok me tijelo bude slušalo, volio bih igrati. No, trebat će vidjeti kako će se stvari razvijati. Oporavak od operacije traje oko šest mjeseci, dug je to period nakon kojeg će se teško biti vratiti, dovesti tijelo u formu i pripremiti se za napore koji slijede. Problem bi mogao biti i nedostatak motivacije, ali definitivno mi je u ovom trenutku prerano za donošenje bilo kakve odluke.

Bez obzira zaključi li je ove sezone, ili svoj odlazak prolongira za još koju godinu, Klarić ne krije da završetkom igračke karijere želi pokrenuti jednu novu, trenersku.

- U klubu su zainteresirani da prestankom igranja preuzmem treniranje neke od kategorija, što je ideja protiv koje ja nemam ništa protiv. Polako se već pripremam za taj period koji će jednog dana doći, pa odlazim na trenerske tečajeve i seminare. Na ruku mi ne ide činjenica što su Francuzi poprilično zatvoreni za neke stvari i malo toga priznaju što se nije dogodilo unutar njihove zemlje, pa tako ni podatak da sam u nekoliko država igrao u najvišem rangu. Da sam to napravio u Francuskoj, imao bih određene povlastice, ali kako ovdje nisam igrao na nekom nivou što se tiče kvalitete lige, tako svoj trenerski put moram krenuti od samog početka, zaključio je Klarić.

Preko 50 dana u karanteni

Stanovnici Francuske već se preko 50 dana nalaze u karanteni i željno iščekuju 11. svibnja, dan kad bi trebale početi popuštati mjere koje su sada na snazi.

- Sva su okupljanja zabranjena te dnevno imamo na raspolaganju sat vremena da odemo po hranu u trgovinu ili u apoteku po lijekove. To je dozvoljeno, dok za sve drugo, poput turističke šetnje po gradu, slijedi kazna. Dozvoljeno se od kuće udaljiti jedan kilometar, tko to prekrši mora platiti 135 eura. Naš sin ima devet mjeseci, tek je prohodao i nije toliko aktivan pa nam ova situacija ne predstavlja problem, kao obiteljima koje imaju malo stariju djecu kojima je teško po cijele dane biti zatvoreni doma, svjestan je Klarić. - Što se tiče košarke, tu je ista situacija kao i u Hrvatskoj. Sve je prekinuto i sezona je poništena bez da su se proglasili prvaci, a neće biti niti ispadanja. Premda, nije isključeno da neki klubovi ipak ispadnu zbog problema s financijama, jer puno njih ovisi o sponzorima. Ako neki ne uspije pronaći sredstva za sljedeću sezonu, moda dođe do dogovora kojim će se omogućiti nekom drugom da popuni mjesto.

Još da Strasbourg ima more…

Obitelj Klarić svoju budućnost vidi u Francuskoj, dok će dolasci u Hrvatsku biti vezani uz praznike i godišnje odmore.

- Francuska je puno uređenija država od Hrvatske te smatramo da ovdje postoji mnogo više mogućnosti da si izgradimo život kakav bi željeli te smo stoga i kupili stan u Strasbourgu. Grad ima oko 270 tisuća stanovnika i fino je u njemu živjeti. Nije ogroman kao Pariz, ali opet je dosta veći od Pule. Studentski je grad i svega u njemu ima. Između ostalog, i svih mogućih sportova, od nogometa i košarke, preko rukometa i odbojke, do hokeja. Taj veliki izbor nama kao sportašima je dosta bitan. Klimu bih usporedio s onom u Zagrebu, jer su ljeta topla, dok proljeća znaju biti kišovita, premda ove godine nije bilo tako. Jedino što u Strasbourgu fali to je more, ali ne možeš imati sve, svjestan je Klarić.

U Francuskoj se ne priča engleski

S obzirom na broj zemalja u kojima je igrao, Klariću strani jezici definitivno ne predstavljaju problem.

- U Njemačkoj mi je pomogla činjenica što sam njihov jezik učio u školi, dok sa slovačkim nisam imao puno problema jer je sličan hrvatskom, puno više nego slovenski. Po dolasku u Švedsku, krenuo sam na tečajeve kako bih lakše svladao njihov jezik, ali tamo doslovno svi govore engleski te mi to, u jednu ruku, nije ni bilo potrebno. No, Francuska je priča za sebe. Ovdje nema engleskog, Francuzi forsiraju svoj jezik i želiš li se sporazumjeti, moraš ga naučiti. Kako niti supruga, niti ja po dolasku u Francusku nisam znao doslovno niti riječ, krenuli smo od nule, dvije godine pohađali tečajeve i naučili jezik, otkrio nam je Klarić.

Povezane vijesti

• Nakon što je izbačen iz europske košarke, mladog Puljanina sada trenira bivši suigrač Michaela Jordana!
• Preminuo mladi košarkaš nakon što se srušio na utakmici. Imao je samo 16 godina
• Klub iz BiH smjestio košarkaša u objekt u vlasništvu zatvora