Pulski košarkaš Toni Perković zaključio je sezonu u kojoj je branio boje talijanskog A-2 ligaša Forlija, petog kluba u njegovoj karijeri nakon Stoje, Cedevite, Splita i francuskog Orleansa. Stigao je u Italiju početkom studenog kako bi zamijenio ozljeđenog Shawna Dawsona i priključio se momčadi koja je nakon osam odigranih kola imala učinak od četiri pobjede i četiri poraza. Potpisao je na dva mjeseca, s mogućnošću produženja ugovora do kraja sezone, a kako se domaćim navijačima predstavio s 26 postignutih poena, uz šest pogođenih trica iz deset pokušaja te tome pridodao sedam asistencija i tri skoka za 30 minuta provedenih na parketu, učinak dovoljan da bude proglašen MVP-jem kola, nije se trebalo puno čekati da opcija produženja bude aktivirana.

- Preko ljeta sam pauzirao zbog problema s koljenom, u međuvremenu sam se i oženio, pa se malo odužio pronalazak novog kluba i kad sam stigao u Forli, izgledalo je kao da me je netko pustio s lanca. Baš sam se bio zaželio košarke i odigrao sam jednu od najboljih sezona u dosadašnjoj karijeri s prosjekom od 15,5 poena po susretu, a te bi brojke sigurno bile i veće da sam u klub stigao na početku sezone - nadovezao se Toni Perković. - U uvodna dva mjeseca trener me nije koristio u tolikom obimu, dosta smo se mučili te bili između osme i desete pozicije na ljestvici, a onda mi je u veljači dao "momčad u ruke". Prepustio mi je slobodu te smo se popeli do četvrte pozicije, da bi u play-off ušli kao šesti. U četvrtfinalu smo, nakon 0:2, svladali petoplasirani Cividale, da bi u polufinalu s 3:1 izgubili od drugoplasiranog Riminija.

Konačni ishod "skrojili" su Perkovićevi problemi s koljenom, koji su se pojavili početkom doigravanja.

- Regularnu sezonu bio sam nikad zdraviji, a onda sam u prvoj utakmici protiv Cividalea "osjetio" koljeno. Nastavio sam, no nisam uspio izdržati ritam u kojem se igra svaka dva-tri dana i morao sam pauzirati petu utakmicu četvrtfinala, u kojoj smo stigli do pobjede jer su dvojica mojih suigrača pružila najbolje predstave u sezoni - istaknuo je Perković. - Prošli smo tako u polufinale u kojem sam preskočio prvu utakmicu, nakon čega sam u drugoj i trećoj bio najbolji strijelac, premda se vidjelo da nisam pravi. U četvrtoj sam ostao na klupi i onda me trener na poluvremenu pitao mogu li probati, na što sam mu odgovorio da ću stisnuti zube te sam ušao u trećoj četvrtini i postigao sedam poena, ali nisam mogao promijeniti tijek utakmice. Rimini se rezultatski odvojio, mene je koljeno sve više boljelo i nije imalo previše smisla nastaviti dalje. Definitivno ostaje žal jer da sam bio zdrav, vjerujem da bismo napravili korak više i prošli u finale. Ulovili smo dobar ritam, kliknuli međusobno te se stvorila fina kemija unutar momčadi i igrali smo atraktivnu košarku.

Povezane vijesti

• Obilježena treća godišnjica smrti pulskog nogometnog velikana Branka Bubića – Bube