Kolumne



Damir Cupać / Ilustracija (Snimili Vedran Karuza / Milivoj Mijošek)
Kolumna
Piše Damir Cupać

Vrijeme triježnjenja

Bliži se Vela Gospa, bliži se vrhunac turističke sezone i vrijeme je da se počne podvlačiti crta i sumirati rezultati. Nema nikakve sumnje da će ukupne brojke biti zadovoljavajuće i da će Ministarstvo turizma pričati o još jednoj uspješnoj turističkoj žetvi koja će napuniti državni budžet kako bi država mogla spremna dočekati još jednu neizvjesnu zimu koja je pred nama. Nema nikakve sumnje da će brojke pokazati da je sezona bila uspješna. Ali ni u jednoj sezoni kao u ovoj, ako izuzmemo pandemijske godine, nije su pojavio crv sumnje kad je riječ o dugoročnom rastu broja gostiju. Turistički stručnjaci svjesni su da ima previše signala koji upozoravaju na to da je vrijeme spavanja na lovorikama prošlo i da treba napraviti ozbiljnu analizu koja će pokazati zbog čega je bilo toliko negativnog marketinga ove godine. Kada bi se brojale objavljene vijesti, priče, reportaže, kako u masovnim medijima, tako i na društvenim mrežama, ispalo bi da je negativnih opaski bilo više nego što je bilo hvalospjeva o ljepotama Hrvatske i svega onoga što Lijepa Naša može pružiti gostima koji dođu na odmor u nju. Može biti da peta kolona ne spava, turističko tržište Mediterana se oporavlja i svatko se za goste bori kako zna i umije. Čak i uz tu pretpostavku, dovoljno je signala da oni kojima je to posao moraju napraviti ozbiljnu analizu kako bi se izradila strategija što i kako dalje. Opća je ocjena da je Hrvatska postala skupa, a da za cijenu koju nudi gosti ne dobivaju kvalitetu.

Ilustracija/Damir Cupać (Snimio Milivoj Mijošek/Vedran Karuza)
Kolumna
Piše Damir Cupać

Postadoše Nijemci Česi

Jedna od najzanimljivijih priča koja će se pamtiti kao razglednica iz tekuće turističke sezone je ona priča iz Pule. Glavni lik te priče je slastičar koji je na vrijeme vidio da nema nikakvog smisla dizati cijenu sladoleda na nekoliko eura jer će ostati bez posla pa je čovjek smanjio cijenu na jedan euro i posao mu cvjeta. Ispao je heroj hrvatskog turizma kojega bi trebalo nagraditi nekakvom plavom turističkom vrpcom, kada bi ona postojala. A sve što je napravio je ono što bi trebao napraviti svatko tko malo šire vidi od želje da se za nekoliko mjeseci zaradi za još jedan novi automobil srednje klase. Vidio je da ljudi imaju sve manje novca i da je za mnoge dolazak na more financijska avantura koja bi mnoge od avanturista mogla nakon ljetovanja ostaviti s glavoboljom kada krene škola i sezona grijanja. Jednostavno, zbog inflacije i ludog vremena u kojemu živimo mozak govori da treba svaki cent, a ne euro, nekoliko puta prevrnuti u ruci prije nego što se potroši. Živimo u vremenu kada informacije iz Hrvatske osvanu u bilo kojem dijelu svijeta za nekoliko sekundi. Kada je riječ o hrvatskoj turističkoj ponudi, informacije nisu nikako dobre jer je mreža svih mreža preplavljena lihvarskim računima koje si sve teže mogu priuštiti europske obitelji. O hrvatskim da ne govorimo. Ljudi su postali oprezni i kao da su svi odjednom postali kao nekada Česi kojima su se mnogi smijali zbog toga što su automobilima punim hrane dolazili na ljetovanje u Hrvatsku. Sada se čini da su i Nijemci postali Česi. Teška su vremena, a racionalan narod kao što je njemački zna kada treba dići ručnu kočnicu.


Mate Parlov / Robert Matteoni
Kolumna
PIŠE ROBERT MATTEONI

MetroPola: Čovjek, šampion, pojam... PARLOV

Netko mudar mi je davno kazao. S odmakom vremena važne stvari ne blijede, što je više vremena prošlo, one postaju bistrije. I kada se odvali dobar dio životnog puta, onda se te stvari sve bolje i razumiju. Neki cinik bi kazao, definicija doživljaja starosti. Ok, ona često nije odraz realnog nam doba, nego biološke stvarnosti. U onom pozitivnom smislu referiram se na starost kao mudrost. Kad nešto asocira na tog našeg velikana, a ako ste ga bliže poznavali onda je to češće, razigrat će se memorija. I ona kolektivna, i ona osobna, i ona pomiješana. Svi koji smo živjeli njegovu karijeru imamo taj zajednički doživljaj. Jedinstvena priča. Neponovljiva. Iz nekog drugog svijeta. Svi koji su pored toga upoznali njegovu životnu stranu, spoznali bi slične, ali suštinski drugačije zbilje posebnosti. Oni koji nisu imali taj doživljaj, pogotovo koji su bili udaljeni od njegova centra svemira (Pula-Fažana), razbacani širom prostora bivše Jugoslavije, i šire, imali su tu kolektivnu priču kao stvarnost idola. I vjerojatno je bilo jako teško shvatiti, poglavito iz današnje verzije otuđenosti ikona od tzv. običnih ljudi i svakodnevica, kako netko tako velik, kojeg je 20 milijuna ljudi pratilo kao Božanstvo, budilo se po noći da pali stare crno bijele televizore i prilagođavalo odlazak na posao ili što god, ovisno kada je on nastupao, kada je svježe umirovljen kao šampion svih šampiona, kazao…