Piše Robert Matteoni
MetroPula: Zelena škotska trava i žuti whiskey, uz mudrost Craiga Browna
Prije tri tjedna kolega novinar iz Škotske poslao mi je poruku tužnog sadržaja. Iz mojeg kuta možda bi primjerenije bilo kazati, poruka koja izaziva sjetu. U dobi od 82 godine preminuo je Craig James Brown, jedan od njihovih slavnijih trenera. Bio je između ostalog šef struke u Motherwellu, Abeerdenu, Prestonu, dio struke u Fulhamu. No, najveći je trag ostavio kao izbornik škotske reprezentacije, koju je prihvatio 1993. godine, nakon što je 7 godina bio dio stručnog stožera mladih selekcija i pomoćnik izbornika Roxburgha. No, činjenica da je bio i asistent sir Alexu Fergussonu bila mi je zanimljiva u našim kasnijim neočekivano prijateljskim komunikacijama. Craig Brown bio je nekonvencionalan tip unutar vrhunskog nogometa. Upoznao sam ga prije prve utakmica kvalifikacija za Mundijal u Japanu/Južnoj Koreji 2002, a koja se odigravala u Maksimiru 11. listopada 2000. godine. Nakon što je Škotska remizirala s Vatrenima pred 18 tisuća gledatelja, navijači su skandirali Miroslavu Blaževiću na odlazak. Sjedili smo u pres loži (danas VIP) na konferenciji na kojoj je Ćiro skrušeno i tiho nešto promrmljao. Kasnije, kad je završila presica, pozvao me po strani i kazao što namjerava učiniti te molio da to ne objavim još. Bilo mi ga je uistinu žao, iako smo u njegovih 2.437 dana stolovanja na klupi Vatrenih imali raznih dana profesionalne suradnje. Ćiro je bio jednostavan takav, sto i jedna mana, ali imao je neviđenu vrlinu kako će ti ući pod kožu. Naposljetku, zajedno svi s njim živjeli i uživali Francusku 98, broncu, vrh njegove karijere, mjesec dana lipnja-srpnja u kojima je bio uistinu samo trener. I to vrhunski trener. Njegovo šaputanje, danas to mogu kazati, da će podnijeti ostavku, nije bilo tek tako. Kad je kazao »sine, nemoj to nikome još reći« to je zapravo bio poziv da se to objavi. Bio je vrlo lukav i živio je od odjeka »raje« kako bi on to uokvirio, pa je njen eho sa tribina »Ćiro odlazi« još jednom htio preko medija testirati nakon što se ohlade emocije. No, poslije 6 i pol godina, a nakon što se nije plasirao na EURO 2000, eliminiran od SR Jugoslavije u Zagrebu, nagovještaj neuspjeha u kvalifikacijama za SP 2002 bio je završni ton. Ćiro više nije vodio Hrvatsku.
