Kolumne

Dražen Katalinić, Ilustracija  (Snimio Davor Kovačević, Pexels)
Kolumna
piše dražen katalinić

Moć banaka raste

Da bankama u Hrvatskoj ide odlično i nije neka vijest, pitanje je samo koliko su ovog puta zaradile. Basnoslovno, naravno, a uz to i 15 posto više nego u istom razdoblju lani, a radi se o podacima za prvih šest mjeseci ove godine. Toliko im dobro ide da su nam u tih istih prvih šest mjeseci povećale naknade za gotovo sve bankovne usluge, i one za koje nismo ni znali da postoje, a kamoli da koštaju, uz objašnjenje da ih nisu dugo dizale te da su »nažalost, ponekad korekcije visine naknada nužne«. Zbog toga nam danas provizija za podizanje gotovine s drugog bankomata iznosi koliko i u Njemačkoj. Inače, banke nam naplaćuju ukupno 400 različitih naknada, a uvođenje eura i digitalizacija platnog prometa je, kako su nas uvjeravali, trebalo smanjiti takve naknade i provizije, maltene ih ukinuti. Ne da nisu ukinute, nego su još i poskupjele, pa čak i provizija za podizanje vlastitog novca s vlastitog računa. Iako smo ušli u eurozonu i platni promet s drugim članicama obavljamo u istoj valuti, banke će svejedno naplatiti takve transfere jer su, pazi sad! - izgubile zaradu od konverzije. A povećat će vam i naknadu ako ne koristite internet bankarstvo. Upravo takvi takozvani nekamatni prihodi, odnosno izmišljene naknade i provizije, bankama čine drugi izvor prihoda, odmah nakon kamata na kredite. Ni sva silna izdanja narodnih obveznica i trezorskih zapisa, poprilično učestala u zadnjih godinu i pol dana, nisu ni okrznule banke u smislu da su građani podizali ušteđevinu pa je posuđivali državi kupujući njezine dužničke papire, iako smo naivno mislili da su banke konačno dobile konkurenciju u Ministarstvu financija i njegovim vrijednosnicama. Nažalost, nisu jer su pune do čepa i to zahvaljujući ulasku u europodručje pa im Hrvatska narodna banka mora isplaćivati kamatu zbog čuvanja njihovih viškova. A zbog samog ulaska u eurozonu odmah su počele primjenjivati više kamatne stope Europske centralne banke pa dobile još novca. No, i dalje su dovoljno bahate pa uporno odbijaju povećati kamate na štednju. A i zašto bi? Doslovce ne rade ništa, a novac im stiže sa svih strana, pa i od građana koji novac podižu s drugih bankomata, a nisu u Njemačkoj. Ipak, banke su mizerno povećale kamate na štednju, ali taj trošak odmah kompenzirale povećanjem kamata na kredite.




Damir Cupać/Ilustracija (Snimili: Vedran Karuza/Mate Komina)
Kolumna
Piše Damir Cupać

Prozračivanje Iblerovog trga 9

U sjeni bratoubilačkog rata u Domovinskom ratu odvijaju se i unutarstranački izbori u SDP-u. S obzirom na spektakl koji je počeo u režiji Penava-Radić, dvojca koji ne drži vrata stranačkih tajnih soba odškrinutim, već ih širom otvara na opće veselje hrvatske javnosti, ali i HDZ-a, činilo se da će izbori na Iblerovom trgu proteći u miru i ispod radara. Onako kako se to u SDP-u već dosta dugo događa. Ne može čovjek reći da ih nema i da nisu politički bitni, dignu glavu ponekad, ali brzo dosade i vrate se u svoju prosječnost. Prosječnost koja je i takva san nedosanjani većini političkih stranaka u Hrvatskoj. Zadnji put kada su digli glavu izblamirali su se u potpunosti. To je bilo vrijeme euforije Peđe Grbina i njegovih političkih savjetnika koji su se dosjetili da bi bilo mudro u izbornu utakmicu uključiti predsjednika Zorana Milanovića. Na način da Milanović poput austrougarskog generala sjedi na Pantovčaku dok SDP-ovci ginu na političkom polju, a kako bi onda, u slučaju izborne pobjede, sišao sa svog brda nakon što sam sebi dodijeli mandat za sastavljanje nove vlade. Na zadnjim parlamentarnim izborima SDP čak nije loše ni prošao čime se još jednom pokazalo da ta stranka ima duboke korijene i da neće unatoč promašenim strategijama nestati s političke scene. Zato što je ono što se nudi kao alternativa na lijevom centru još u slabijoj poziciji. Lijevi centar i politike lijevog centra neće nestati i netko ih mora zastupati u predstavničkoj demokraciji. Koliko god se činio nejak, to je posao SDP-a i zato je izuzetno bitno vidjeti kako će se priča oko izbora novog predsjednika raspetljati. Budući da je zbog osrednjeg rezultata SDP-a na izborima nečija glava trebala pasti, pala je onoga tko je najodgovorniji. To je Peđa Grbin koji je postizbornu priču odradio prilično dostojanstveno. Odlučio je povući se iz izborne utrke i posvetiti se poslu saborskog zastupnika, a utrku za Ibler i za nekog novog lidera prepustiti novim ljudima koji bi trebali prozračiti SDP-ove prostorije i tako pripremiti stranku najprije za predsjedničke izbore do kraja ove godine. Za sada će SDP opet odraditi terenski posao za Zorana Milanovića kako bi on dobio još jedan mandat hrvatskog predsjednika. Što je šteta. Budući da je to bila prilika za isticanje svoga kandidata kako bi se podigla prašina, a SDP vratio uz fanfare u političku arenu. Što bi bio izvrstan uvod u lokalne izbore koji će se održati krajem svibnja 2025. godine.