Galerija FONTICUS
Otvorene izložbe Slavice Marin i Martina Zelenka Polesa
(Galerija Fonticus)
Povodom 60. obljetnice "grada umjetnika" u gradskoj galeriji Fonticus u Grožnjanu otvorene su dvije samostalne izložbe domaćih autora; "Portreti" Slavice Marin i "S vrha dna" Martina Zelenka Polesa.
Pred mnogobrojnom publikom, eminentni kustos i voditelj grožnjanske galerije Eugen Borkovsky je istaknuo da se radi o izuzetnim radovima recentnog, suvremenog promišljanja.
Kadrovi sastavljeni od detalja
- Slavica Marin predstavlja noviji niz radova čiju okosnicu čine kadrovi sastavljeni od detalja, elemenata starih i odbačenih predmeta. Asortiman je značajno vezan uz metal. Tu su limenke i/ili njihovi poklopci, zaštitne ploče, dijelovi starih strojeva, metalne spojnice. Ponekad u kompozicije uklapa i biljne dijelove. U postavu nalazimo plošne radove na zidu te objekte u prostoru. Autorica nas na zidovima bijele kocke okružuje plićim ili dubljim reljefima. Oni su izvedeni ready-made maštovitim načinima apliciranjem raznorodnih predmeta na najčešće tamnu, glatku podlogu. Autorica neke elemente djelomično obrađuje, ali ne prikriva njihov originalni oblik ili porijeklo. Ona se njima služi tvoreći nove asocijativne oblike. Autorici je važna igra oblicima i vizualne asocijacije smisla. Radovi nose odliku materijalnosti, ideju motiva, a uz to i njegovu promjenjivost, nestalnost. Mi prepoznajemo oblike koji u autoričinoj interpretaciji postaju neka nova realnost. Konceptualan pristup i promišljeno likovno razmišljanje odlike su ovog projekta. Nizanje detalja metalne građe biva povremeno prekinuto. Autorica u oblikovanje uklapa i drvene segmente. Za ovu prigodu uzima izreske dasaka ili stapke s tragovima prirodnog rasta. Prisutna je hrabra, ali ciljana dekorativna kombinacija zlata i crne boje. Plemeniti kolor kojemu pripisujemo skupocjenost ovdje se pojavljuje u provokativnoj ideji mimikrije, transmutacije odbačenih predmeta. Nalazimo neplemeniti metal podložan promjeni u vremenu uz ponudu alkemijske pretvorbe u zlato. Autorica često utjecaj vremena doživljava kao suradnika. Međutim, dio uglavnom reljefnih sastavnica ona boji zlatnom bojom. Na neki način simbolično daje značenje, počast odsluženom predmetu, da bi mu ta permutacija dala novo vizualno značenje. Često su forme asocijativne, ali rijetko narativne. Elementi, detalji, primijećeni na motivima, pred nama se pojavljuju kao likovne činjenice. Domišljata fraza kako je oblik ili ljepota u oku promatrača ovdje je dovedena do još jednog reskog svjedočenja, rekao je Borkovsky o radu autorice Marin.
Ideja sakupljanja elemenata
- S druge strane, Martin Zelenko Poles i ovom izložbenom prezentacijom dosljedno provodi zamisao kako potreba za oblikovanjem u suvremenosti postavlja kreativca pred odluku o izboru materijala, sredstava i načina kojima bi iskazao vizualno promišljanje. Autor zapaža, a kasnije koristi raznorodne materijale, većinom potrošene, odbačene nakon obavljene osnovne funkcije. Neki su pre/oblikovani prirodnim silama, a neki ljudskim djelatnostima. Svi oni postaju likovni materijal. Umjetnik ovim novim projektom razvija propitivanja i nudi nove konotacije. Tako će se ovdje neki kustoski komentari – donekle izmijenjeni – ponavljati, ali to je rezultat kontinuiteta promišljanja autora.
Prostorni dijelovi projekta imaju iskazano porijeklo i materijal: to su kameni oblutci, komadići keramičkog posuđa, višeslojni komadi kartona... Slučajni predmeti su uglavnom ostavljeni u nađenom stanju i bivaju kompilirani u objekte. Ovaj postav lirskije pristupa izboru materijala. Karakteristika radova je neuobičajen asortiman sastavnica, ali u ovom projektu ponešto sužen i s akcentom na morskim oblutcima i segmentima keramičkih predmeta. Nalazimo veće ili manje ambijentalne instalacije sastavljene ili samo od manjih segmenata ili uz korištenje stola i stolica, s idejom efemerne ponude.
Autor navodi kako su obiteljski bliske osobe imale ideju sakupljanja elemenata, ali bez kompilacija u neke nove objekte. Ovo ostaje autoru "događaj" iz djetinjstva pa se prisjeća i tog izazova. Primijećene i doživljene oblike autor na neki način reciklira hrabrim, proizvoljnim kompiliranjem. Umjetnik u procesu koristi ideju igre. Čini se da su morski oblutci i ostaci kuhinjske keramike ovaj put autoru najizazovniji. Obluci i ostaci keramičkih predmeta svima izazivaju asocijacije, sjećanja. Ili na mladost, odmor, putovanje, ali i porodicu, intimu doma... Autor ne skriva karakteristike materijala koji sklapa u cjeline. Izabrano on uređuje, rekomponira u zreli poetski oblik. Za razliku od nekih prijašnjih projekata, ovdje autor ponekad mnogo angažiranije stvara čvrste kompozicije da bi, s druge strane, iskušao i improvizaciju in situ, na lokaciji i u vremenu tik pred samu prezentaciju. Martin Zelenko intuitivno i djelomično analitički kompilira memoriju i doživljaj. Većina radova nosi prikrivene asocijacije i pozive na razmišljanja. On likovnim sredstvima prati vlastiti proces u koji ponire služeći se obrazovanjem, iskustvom, instinktom i memorijom. Upotrebljava umjetnost kao egzistenciju. Umjetnik kontinuirano otvara nova, slobodna, ali i odgovorna činjenja unutar nepredvidivih područja kreativnog. On plasira postavku da je svjesno i podsvjesno zapravo dio istog života, zaključio je analizu druge izložbe Borkovsky.
