Politički analitičar Višeslav Raos smatra da institut izborne šutnje u Hrvatskoj ne treba ukidati jer se tada ljudi mogu opustiti i staloženo donijeti racionalnu odluku, neopterećenu strastima * Taj se institut, zapravo, češće koristi u novim, postkomunističkim demokracijama, nego u starim demokracijama, i to zbog nepovjerenja, loših praksi na biralištima, povlačenja za rukav

Kao protuteža dugim, bučnim, ostrašćenim i često prljavim izbornim kampanjama, zakonski mehanizam dvodnevne izborne šutnje kojim se građanima daje predah da u miru donesu odluku kojoj će političkoj opciji dati svoj glas, izdržao je sva višegodišnja osporavanja i pozive za ukidanjem.

Od ponoći s petka na subotu traje šutnja, evo, i danas sve do večerašnjeg zatvaranja birališta. Dotad, zabranjena je svaka izborna promidžba, objavljivanje procjena izbornih rezultata, kao i objavljivanje prethodnih, neslužbenih rezultata izbora, objavljivanje fotografija u sredstvima javnog priopćavanja, izjava i intervjua nositelja lista, odnosno kandidata, te navođenje njihovih izjava ili pisanih djela.

No, šutnja je, zapravo, neprovediva u praksi zbog napretka tehnologije i postojanja interneta. Komentari na portalima, telefonski pozivi, SMS i mejl poruke, video klipovi, slike i komentari na Facebooku, Twitteru, viberu… tu državno izborno povjerenstvo ne može ništa.

Smislenost, pak, ovog mehanizma upitna je budući da nisu propisane zakonske kazne za kršenje šutnje na parlamentarnim i predsjedničkim izborima.

U izostanku jedinstvenog izbornog zakona, sankcije su predviđene samo na lokalnim i europskim izborima, i to 3.000 kuna za fizičku osobu koja krši šutnju, od 10.000 do 30.000 kuna za kandidata, te od 100.000 do 500.000 kuna za pravne osobe.

Politički analitičar Višeslav Raos smatra da institut izborne šutnje u Hrvatskoj ne treba ukidati.

- Mislim da treba zadržati predizbornu šutnju. Tada se ljudi mogu opustiti o staloženo donijeti racionalnu odluku, neopterećenu strastima. To je naše pravo. Ljudi koje mediji anketiraju ispred birališta često kažu u kameru: "Ispunio sam svoju građansku dužnost". Nije to dužnost nego pravo. Dužnost je plaćanje poreza, veli Raos.

Institut predizborne šutnje, pojašnjava, nije nešto što je preporučila Europska unija ili Venecijanska komisija Vijeća Europe koja se bavi izbornim pitanjima (i ustavnim pitanjima i općenito djelovanjem demokratskih ustanova), no u Hrvatskoj se ustalio.

- Taj se institut, zapravo, češće koristi u novim, postkomunističkim demokracijama, nego u starim demokracijama, i to zbog nepovjerenja, loših praksi na biralištima, povlačenja za rukav i slično, kaže.

Šutnje primjerice nema u SAD-u, Finskoj, dok je u Australiji, samo na dan izbora, zabranjeno oglašavanje na radiju i TV-u.

Povezane vijesti

• Parlamentarni izbori donijeli bi stare rezultate
• Manjine se prikazuju u krivom svjetlu kako bi ih se ocrnilo
• Tušek: HDZ je spreman, neovisno kada su izbori